[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Hominis Submersi

Ja sam domišljat nitkov i prgav mornar, Kapetan sam moćnog jedrenjaka,
Obična hulja što skriva slabost trenutka ; Judina šutnja o trideset srebrnjaka.
I kako ću takav, gospodarit’ brodom, zaslužit’ spokoj i blagost noći?
Kako ću zamest’svih nedjela trag, kraj lune do zore nekako proći?

Slutim da psovat’ ću posadu, proklinjat’ kartu i sve što marljivo ucrtano bješe,
Zaboravit’ cilj uz pjesmu sirene, što zavodljivo doziva i s vjetrom što pleše.

Ta proganjat’ će me sulud izbor, tisuće otrcanih, šupljikavih riječi;
Ubadat’ me poput poput zlobne osude što prazninom duše neumoljivo ječi.
Ta elegična nada, to lucidno htijenje, nestat’ će naglo u moru sramote;
Časno do dna, uz pjesmu sirene, ja tonut’ ću s tobom, moj jadni živote…

Posted by HuljeNaPlatnu

Odgovori

Subscribe without commenting