[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Bacali smo se po cestama, kanalima,

U Vukovaru, borili se bez početka i kraja,

ne primjećujući da su nam ih stucali,

Još davno za Héderváry-a, CK-a, a pogotovo SKOJ.
Sanjali smo divne snove o (našoj) državi, (ne na ćirilici!)
Tražili vlastito zadovoljstvo (pred licem smrti) u Hrvatskoj.
U dalekim mjestima, na moru, nikada nismo bili.
Misleći, valjda, da se krvav „posao“, tamo negdje,

U lijepim krajevima, ne može naći, stalno smo se

(iza mrtvih u podrumima) krili.

I kao takvi, do pada, bez municije,

Zastavu smo ponosno (u srcu i umu) razvili.

 

Tukli su nas do krvi, do neprepoznatljivosti,

Kablovima urezivali u našu kožu ćirilicu.

Cvilili smo i plakali kao mala djeca, vlastitu krv pili.

Gledali u nebo nemoćno i ljubili u letu pticu.

Za našu Lijepu, jedni do drugih, smo se nemoćni skupili.

Od muke udaraca, tekao je u potocima, s naših tijela  znoj.

„Pjevali“ kada su nam kosti pucale od udaraca:

Tražili vlastito zadovoljstvo (pred licem smrti) o Hrvatskoj.

 Zar ne vidimo tko nas vodi? Zar ne vidimo more,
Ne vidimo ni  Sunce po danu!
Za što živimo, čemu se nadamo? I dal’  nam je tuga
najbolji drug.

Svi političari u RH u jednu jedinu (na ćirilici) psovku stanu.

Preko Mitnice do Ovčare i po svim logorima

Vrtili su nas u krug.

 

A nama,

Najbolji drug je bio tito,

mlatio nas i dao nam

Goli otok, da nas nije niti pito.

Ovi milanovićevci stukli nam kajganu od vlastitih jaja

I rastegli Goli otok po cijeloj Hrvatskoj

od jednog do drugog kraja.

 

Obzirnost democroatije

Sa strahom vjenčana i u skladnom braku
s našom gladi, čekajući našu (blaženu) smrt.

Zato oštrimo macole, za sirotinju svaku,

Ne treba, kada dođe (Taj) dan –

                                                                 biti škrt. (tomisl@v, 25.10.13)

Odgovori

Subscribe without commenting