[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Hoćeš li se ikada umoriti
u mojim stihovima prostim
jer te kroz njih kao sudbu vučem,
onu što je usađena u svaku poru
pa te neprekidno osjećam
po cijelom tijelu i u mislima.
Moje pjesme tvoje stope
šuljajući se kao mačka prate
tražeći od neba i zvijezda krila
do tebe da doletim i u srce se smjestim
možda i ti mene prepoznaš tada
kad dušom ti spokoj zavlada.
Hoće li se ikada  ova ljubav istrošiti
kao baloni od sapunice prsnuti i nestati
jer neprekidno kroz moje misli hoda
i kroz snove kao magla se vuče.
Hoće li se ikada tvoj lik umoriti
biti pospremljen u mome srcu
koji kao dragocjenost čuvam
i očima tuđim ne dam da ga vide .
O hoće li se ikada sjećanje umoriti
Bože to znaš samo ti.

Posted by Baka123

This article has 7 comments

  1. Ljubav…bolna,neuzvraćena…tajna najveća u srcu skrivena od svih…i nikako da njegov lik izblijedi…a tuga se prelijeva iz srca.
    Prelijepi stihovi draga Baka!I tužni i nježni…i sjetni i preklinjujući…
    Osmjeh ti šaljem kroz noć! 🙂

  2. Prelijepa pjesma, proistekla iz duše, ljubav je stvarna, ona je istinska i besmrtna u trajanju ako zbiljski volimo i ako je njegujemo, tad je uvijek snažna. Osmjeh šaljem 🙂

    • Dinko svaka prava ljubav istina besmrtna je i vječiti izvor inspiracije.Hvala najljepša na čitanju i na čestitci i Vama i vašoj obitelji svako dobro u Novoj Godini.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting