[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Hladnoćo što ćutiš, vrč ti sloven krvi
u bezvidu plavom miriše dok kori,
očnjak zle samoće u stomaku mrvi
čekajuć’ u plavoj mandarinskoj zori

oči koje volim, osmeh koji ljubim,
o hladnoćo nema, u svit se razgori,
ja je javom trebam a u snu je gubim,
dok me budi belat ledni koji zbori

i stid razgovori granja, dok je slutim,
i taj plamen ljuti što me nosi mori;
o, hladnoćo nema, zla se oluj sprema,
a meni se ne da onoj koju volim…

Autor Simic_Petar

Odgovori

Subscribe without commenting