[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Kao kamenje što se kotrlja dušom

, čuje se jeka i glas što me dozivaju

Da li to mene prozivaju

Crni dusi i njihovi zlonamjerni zvonari

što spavaju uz zvona

izlivena u zlatu i noćnoj tami

Čeznem li što nisam sam,

u ovoj zaglušujućoj osami kada mašine se bude

, žele svijetu da sude

 

Dim cigarete se širi kavezom u kojoj je ljudski rod

Jedni preživjeli soj, nakon potopa

Što zna da broji, zbraja sve poraze i uvrede

Misli, vratiti će im bog ako ne već mi

 

Zbunjenost u ružnoj riječi pronalazi spas

, nema razloga a da se ne vidi mjeseca sjaj

 

Večeras je kasno da se išta više uradi

Sve jednolikost ne gubi sjaj

Barjaci prošlosti su ponovo na prozorima plastičnim

Možemo li očekivati nadolazak proljeća

, kada nam je u srcima iskopana duboka jama

Hladno je i više ne znam hoće li svanuti

 

Hladno je uz zvuk zveketa ratobornih sjekira

Anđeli su bili jedni putokaz ka mirnom snu

, očaravajućoj smrti

Za kojom žudi

svaki komad pjesme spaljen na lomači

17.02

Autor songfordead

Ova objava ima 20 komentara

  1. Teška je duša čovjekova.Okruženje je neprijateljsko.Sve je manje čovječnosti, sve je više strojeva koji isključuju potrebu postojanja čovjeka.A i čovjek sve više gubi svoju čovječnost. Hladno je i mračno oko njega.A on poseže za sjekirom. U takvom svijetu nema mjesta pjesmi. Pesimistička slika budućeg svijeta nastalog na greškama prošlosti.Laku noć song:)))

  2. Hladna,lancima okovana svaka riječ pjesme.Dok sam je čitala čula sam zveket lanaca i škljocanje željeznih zuba.
    Ne znam zašto al takav je utisak ostvaila.Jak,leden i mračan!
    Pozdrav zelenooki!!! 🙂

Odgovori

Subscribe without commenting