[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Hladne noći u kostima mi sijevaju,

svaku moju kretnju naleti prate

poput bezazlenih anđela.

Misli mi se kao zvukovi prelijevaju,

kao da i one se inate

protiv bliska snijega bijela.

 

Nema vatre u blizini

pa se toplom vunom grnem,

od mene se traži sabranost.

Da su barem ovdje tinji

da ih mislima utrnem,

da im lako dirnem tananost.

 

Da su misli moje toplije,

molitva da nije mlaka

pa da saznam što me tišti,

a što moje vene grije,

gorjela bi luč mi svaka

da mi zebnju svu poništi.

 

Svi bi tada znali puci

što je to što vatru drži,

i o Bogu mom bi znali

da od Njega bježe vuci,

da zbog Njega vrag se prži,

da u meni sve zapali.

24.02.2015.  00:25

 

 

 

Odgovori

Subscribe without commenting