[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Dosta mi je bilo pokušavanja,

želim jednom dobar uspjeh požnjeti,

želim naći pravu temu za moj stil.

I bez lažnog uvažavanja,

sve bih rime još sa sobom ponijeti,

samo da završi ovaj dril.

 

Reklo bi se da je sve to manje važno;

ako nemaš temu, niti opis osjećaja,

čemu služi onda neko drugo znanje?

Ovo sa mnom nikad nije bilo potražno,

ja se samo držim obećanja

da ću krenuti u istraživanje.

 

Jesu li hladna srca zaslužila poeziju?

Da li biti hladnokrvan znači biti izopćen?

Zar nije, ipak, važno uvijek biti svoj?

Čak i kad na mozgu netko ima leziju,

dogodi se da je ipak opunomoćen

ugurati neku pjesmu u svoj kroj.

 

Znaš li da i hladna duša može patiti,

baš je zato hladna jer ju boli.

Znaš li da u boli ne može se skladati?

Znaš li da se pjesma može skratiti

dok se samo jedan takav stih ne proli

od kojeg se ničem ne može ni nadati?

 

Pjesme ipak sukljaju, teže se priopćiti

sve te boli, patnje, traganja i čežnja,

makar bilo kako u savršenome obliku.

Niti jedan stih mi tada ne smije prenoćiti

doma, u tom srcu gdje počinje težnja

makar ima samo jednu jedinu odliku.

01.09.2015. 03:34

 

Odgovori

Subscribe without commenting