[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Kada prolazim kraj groblja

Sjetim se prijatelja moga…

U ratu smo bili jedno

A, sada me sa neba gleda…

Klečim kraj oltara –

Tužnih očiju punih suza,

I osječajem,

da njegova duša,

Sada je,

pokraj moga tijela – slomljenoga.

Sa mislima u prošlosti

Srce mi se steže,

A moje lice blijedi,

I grčevima se opire,

Dok njegov glas do mene dopire :

”Ne boj’ se, čuvam tebe

I sve bojovnike,

Našu Hrvatsku i pokojnike…

Moja duša je sa Vama

Nebeskim prostranstvima,

okružena,

Božjom rukom čuvana,

Sve do dana,

ponovnog viđenja…”

Hvala  tebi, prijatelju,

Hrvatskoj i našem ponosu,

počivaj u miru,

nikad zaboravljenom,

heroju i ratniku.

Posted by sanjar

This article has 2 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting