Kada prolazim kraj groblja
Sjetim se prijatelja moga…
U ratu smo bili jedno
A, sada me sa neba gleda…
Klečim kraj oltara –
Tužnih očiju punih suza,
I osječajem,
da njegova duša,
Sada je,
pokraj moga tijela – slomljenoga.
Sa mislima u prošlosti
Srce mi se steže,
A moje lice blijedi,
I grčevima se opire,
Dok njegov glas do mene dopire :
”Ne boj’ se, čuvam tebe
I sve bojovnike,
Našu Hrvatsku i pokojnike…
Moja duša je sa Vama
Nebeskim prostranstvima,
okružena,
Božjom rukom čuvana,
Sve do dana,
ponovnog viđenja…”
Hvala tebi, prijatelju,
Hrvatskoj i našem ponosu,
počivaj u miru,
nikad zaboravljenom,
heroju i ratniku.
Lijepa je,za sve naše branitelje,neka im je laka hrvatska zemlja!
Lijep pozdrav ti šaljem! 😀
hvala najljepše……