Harmonija

[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Talasaju zreli klasovi,

zastali zlatni satovi

okačeni na bijelim oblacima.

Njišu se grudi na mekim jastucima.

 

Snopovi žita duge kose,

sanjive oči duboke rosne,

prelijevaju se mliječne rijeke,

svijetle medene svijeće.

 

Dopusti da priđem i povjerujem,

u skrivene odaje svijesti,

u sedlu ata, u galopu misli,

jurim ka oazi veličanstva ideje.

 

Stanem pred kapijom, ogolim um,

skinem haljinu mrakom protkanu.

Golubice zagrnu tijelo prozračnom plahtom,

otpletu kose i razbistre oči.

 

Iz zrcala, iz odraza takva mi ponekad migne.

Pokretom ruku i plesom slavi ljepotu.

Usklađenu melodiju dragosti gudalom

upisuje u strune nečujnim notama sudbine.

 

Pored nje sjede pitome zvijeri,

bijela ruža mirisom veseli,

otvorene napisane knjige

zlatnim perom mudrosti.

 

 

Došla si da tržiš biserjem,

nudiš ih u zauzvrat za sklad,

navukla si se na lažne priče,

ne važu se ljudske duše.

 

Teške su sve boli i gorčine,

utihnute velike sreće,

otpuhnute vjetrom zaborava,

nastala je pustinjska praznina.

 

Tražiš zlatne ključeve tajne

kroz mistične maglovite sjene,

spoznaje ostaju daleke,

iz tebe otrgnute.

 

Vraćam ti izbrisane riječi,

sama si mistična maglovita sjena.

I tajna.

I ključ.

I spoznaja.

 

Svojim težnjama i snovima budi gonjena,

od sebe same budi voljena.

Znat ćeš kad se spoje u tebi zora i suton,

zlatnim perom mudrosti ispisat će se harmonija.

 

 

Autor Gea

Ova objava ima 1 komentar

Odgovori

Subscribe without commenting