[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
čudno neko došlo doba
u glavi mi nema mira
pa se čeznje noću vrte
kao pjena oko vira

puna sjete i mirisa
presovano poljsko cvijeće
izmedju dva plućna krila
u baštu mi leptir slijeće

sve treperi i sve sija
kao rengen tople zrake
pa kroz rebra duši prija
sunce širi,pušta krake

pa se srce uzjoguni
kad proljeće daškom juga
ajde vjetre samo duni
da odleti stara tuga

Ova objava ima 6 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting