[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

čudno neko došlo doba
u glavi mi nema mira
pa se čeznje noću vrte
kao pjena oko vira

puna sjete i mirisa
presovano poljsko cvijeće
izmedju dva plućna krila
u baštu mi leptir slijeće

sve treperi i sve sija
kao rengen tople zrake
pa kroz rebra duši prija
sunce širi,pušta krake

pa se srce uzjoguni
kad proljeće daškom juga
ajde vjetre samo duni
da odleti stara tuga

This article has 6 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting