[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Vrijeme…

Dođe dan kad znaš

da moraš dalje.

Toliko kidanja…

Duša shvaća

da svaki komad

koji ostaje

u pohlepnih rukama

bolesnog čovjeka

njemu ne donosi

ama baš ništa.

Ona će zarasti.

Kao koža

kad je opečeš

toliko da dijelovi

budu otrgnuti.

Obnovi se.

I budeš čitav

iznova.

Hoće li dijelove sprati

sa svojih ruku

okrutno srce

što ne zna praštati

ni grijeh, ni svetost?!

Ne znam.

Ali znam da ne marim.

 

 

 

Posted by plavo_sunce

Rođena u kišnom danu jedne duge zime. Poeziju pišem od djetinjstva, ponajviše ljubavnu i misaonu. Omiljeni pjesnici Tadijanović, Cesarić, A.B.Šimić, Ujević.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting