gusjenica Nada

[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

jedna gusjenica mala

koja se je Nada zvala

od kad se na svijetu našla

u čudnu atmosferu nezadovoljstva je zašla..

stalno je roditelje o životu zapitkivala –

zašto mora na primjer biti baš gusjenica, a drugo si je nešto snivala!

zašto mora skupljati sokove rosne u drvenoj kori?

zašto se mučiti čitav dosadni dan- sasvim sličan za nju najgoroj noćnoj mori?

zašto ne može voziti bicikl na primjer i obići na njemu svijet?

umjesto toga što puzi, pa opet i dalje puzi s lista na cvijet.

i prijatelje je Nada stalno pitanjcima takvim zafrkavala,

svakome je pod Mjesecom u duplji za večernjih zabava dodijavala,

a drugi su svi pažljivo slušali stare mudre bake i djed”e

kako tiho, tiho šapuću o životu poslije starosti sijede

da će izletjeti iz kukuljice s krilima na leđima umjesto smrti blijede.

ali Nada nije savjete i pripovijetke slušati htjela

samo je negodovala i o svome jadu mljela.

tako je dugo, dugo živjela, a sve jadnija

i za prijatelje iz djetinjstva sve dalja i hladnija.

jedne se zime samo sklupčala u drvetu, u samotnoj mrzlini

u tami su joj falili davno otputovali roditelji i žudjela je za bar jednim zvukom prijateljskim u toj mukloj tišini.

ta ovo je kraj, dakle – pomisli ona – bar je konačno gotov taj život mučan,

al’ iz sna beskrajna odjednom je probudi topot milan i zvučan

kao da je oduvijek za njeg’ znala, nit’ se uplašila nit’ iznenadila

bio je to lepet krila njenih prijatelja s kojima se odmah posvadila –

da tko su oni, od kuda ovdje da joj kvare san?

a oni će njoj – pa Nado! probudi se! moraš iskoristiti ovaj jedini dan!

sada napokon možeš obići zajedno  s nama svijet! al’ ona se prevariti nije dala

mislila je opet svoje, iskoraknula, i umjesto da je poletjela u lokvu jučerašnje kiše je pala,

gotovo da je od boli zaplakala, kad li ugleda odraz svojih krila u vodi –

čarobne dv’je lepeze duginih boja za put prema slobodi,

al’ onda shvati da ni ustati ne može, da joj ništa ne znače bilo kakvi pokreti,

gleda nebo iznad sebe u mutnoj tekućini i čini joj se da leti  – da daleko leti!

tada se slatko nasmiješi i mirno još sklopi oči posljednjeg puta.

idućeg jutra dječak neki stao i gleda u čudu leptira kako šareno po lokvi pluta.

 

 

2 Thoughts to “gusjenica Nada”

  1. freelove

    lijepo je i poučno, šteta što kraj nije malo sretniji…svojeglava gusjenica Nada, da je barem poslušala….:)
    Lijep pozdrav.

  2. enediel

    jako dobro,sviđa mi se kako lagano teče priča u stihu,nekako sa simpatijama o toj Nadi,a ona ostala tvrdoglava do kraja
    i poslije.Često ne iskoristimo priliku za let,za promjenom
    pozdrav

Leave a Comment

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting