[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Ja gubim se u sutonu mojih snova,
Ondje gdje nade izviru i cvjeta najljepše cvijeće.
Trčim i plešem,
Radosna i slobodna kao dijete
-koje nikada nisam bila.
Ljubim,
Svim srcem svojim i dušom svojom
-kao da mi srce slomljeno nije.

Ja gubim se u horizontu,
Ondje gdje nebeski svod dotiče zemlju
-nježno i plaho poput prvog poljupca.

Java je nesigurna.
Glumim da sam netko tko ne mogu biti
-dobra, društvena, pametna, onakva kakvu očekuju da budem.
Ne postojim pod sunčevim zrakama.

Gubim se u limbu jave i sna,
Gubim se u nadama i praznim riječima
-umorna srca i duše,
Tužna kao napuštena kuća
Gdje nekada dječji smijeh je odzvanjao.

Autor Matea

Ova objava ima 4 komentara

  1. Bliski su mi ovi stihovi….
    Cijeli svijet mi se cini pomalo izgubljen,mnogi smo ostali zatočeni u toj “javi”. sami sebe smo zarobili u te društveno prihvatljive okvire…a duša plače…..
    lijepa pjesma

Odgovori

Subscribe without commenting