[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Bez i jedne svijeće izlaz tražim,

ne vidim ni kojim putem hodim.

Samo ponekada blagu žeđ utažim

da se kakvo nadahnuće rodi,

 

da mi Bog udijeli ono što mi želi dati

jer On jedini mi pozna pute.

Nemoguće je drugačije se nadati

ili otkriti si svoje prave rute.

 

Namjerno sam tako bespomoćna,

to je bio niz odluka i htijenja

kada spoznala sam nadahnuća noćna,

kad sam napipala vodu ispod stijenja.

 

Prestara sam za sva loša pouzdanja

jer sam iskušala sve heroje i sve ove strasti

što nas dovode u nadajuća stanja;

bez svog Boga čovjek uvijek mora pasti.

 

Kad prepoznaš desnicu Mu i mišicu jaku,

lakše ćeš se naći na ovakvom putu snažnu

gdje svi vide samo tvoju tešku tlaku,

a gdje ne znaju za vjeru, čistu i odvažnu.

 

Ne vjerujem nagradama ovog svijeta koji psuje,

koji samo nudi iluziju moći, ovlaštenja.

U njemu se samo voljom Boga moga odlučuje;

ma što bilo, bit će meni moje vjere oličenja.

 

Tad ću znati razlog ove groznice i mjene

koje sve su samo sjećanje na uzaludnu zlobu

jer je davno ovaj svijet odustao od mene.

Ja još uvijek gledam Uskrsnuće u ovome grobu.

28.01.2016.  05:10

 

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting