[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Hodam ulicom beznađa
koraci moji odjekuju tamom
no koraci to nisu
tupkanje je to u mjestu

Pjevam dok hodam
umilnu staru baladu
grad odjekuje prelijepom ugodom
no glazba to nije
tišina to je
tišina groba

Pjesme pišem iskrenim nadahnućem
sve pršti od stihova, strofa i rimom zaigranih riječi
no pjesme to nisu
već papir prazan bijeli
riječi isprazne u okrutnoj stvarnosti smrti i prolaznosti
u beznačajnom beznađu bezizlaznog ništavila

Ova objava ima 3 komentara

  1. Gospon Pjero,imam osjećaj da ste pomislili da pišete u vjetar…
    nije prazan papir,nisu isprazna slova,nije beznačajna rima…
    srce mi taknete svakom na drugačiji način…
    šaljem Vam veliki pozdrav i smajlek 🙂

  2. Pjero, stojim iza komentar Smallsrceka. Rado čitam tvoje stihove koji nisu isprazne riječi već lijepi, zanimljivi, ponekad satirični. Čak i ovaj tužni govori za sebe i svakako nije samo bijeli papir.

    Veliki pozdrav i laku noć ti želim! 🙂

  3. Velika je privilegija ovako se družiti sa vama
    srceko i Sissi. Evo jedne Road Runnerice da malo razbijemo de-presiju.
    Ljupce šaljem u obraziće slatke 🙂 🙂

Odgovori

Subscribe without commenting