[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Davno izgubljena sreca

dani kada se osjecao zivot

suncev sjaj i proljece

Daleko je to, daleko…

vise i ne posjecujem

ta mjesta, onaj stari camac

niti slusam sapat rijeke…

dugo vec me nema na ovom svijetu

tijelo je tu, dusa, odavno krenula na put svoj

tek ponekad spoje se i bivaju jedno

Znam, ne postoji mjesto to gdje bi moja bol radost postala

ali samo jedan dio me cini zivim samo tu osjecam radost zivota

groblje snova, mjesto gdje postojim ja…

Autor Dado84

Ova objava ima 3 komentara

  1. …”Znam, ne postoji mjesto to gdje bi moja bol radost postala”…postoji mjesto…samo da li ćeš ga pronaći..i ako ga nađeš da li ćeš ga od silne gorčine vidjeti..
    Prelijepo ispisana tuga duše i srca!
    Topao pozdrav Dado!

Odgovori

Subscribe without commenting