Griju me sjećanja

Griju me sjećanja

na prvo školsko zvono

i lišće razbacano po dvorištu, ispred škole,

u jednosmjernoj ulici , negdje na sjeveru grada

koga sam davno napustio

tražeći mjesto u kom bih mogao

da uredim svoj život

kao u starim, dobrim, filmovima

Putovah tako dugo, dugo vremena

teška koraka,sam bez pratnje,

ostavljaući komadiće duše,

bez emocija i tuge,

od Istoka do Zapada

Na pogrešan način trošeći

svoj talenat i vrijeme

odrekao sam se  svoje prošlosti

prestao da češljam kosu , pričam o sebi

i šetam sokakom kojim svadbe prolaze

pa tako redom

I mada sam, već, u drugom vijeku

u meni još živi neko dijete sa umazanim usnama

koje okreće glavu kad ti se haljina raširi

i vjeruje da osmjehom može nekoga spasiti

Mnogo toga nepotrebnog

skrivao sam svih ovih godina

s vremena na vrijeme

dodirujući bol

kao slomljenu igračku

daleko od radoznalih očiju

Večernja kiša,

koja zavodnički, grešno

klizi niz prozore,

daje malo nostalgije ovoj pjesmi

dok prolazi, još jedan, utorak

pitam se gdje su nestali dani

kad smo pokušavali da budemo

nevidljivi ljubavnici

dodirujući se lagano ispod stola

Uz dokonu muziku i pijane goste

skrivajući svoje male istine

željeli smo da usavršimo

stil vođenja ljubavi

čekajući večeru

šaputala si mi na uho,

Nauči me da budem sretna

9 Responses to “Griju me sjećanja”

1. zvjezdana kaže:

   siječanj 3, 2012 u 12:00 prijepodne

   … meni se sviđa dijete u nama, djeci malo treba za sreću, dovoljan je iskren osmijeh… lijepo, pozdrav
2. faiza kaže:

   siječanj 3, 2012 u 12:42 prijepodne

   proputovah i ja s tobom po svuda:)
   odlična pjesma Jim
   pozdrav
   • faiza kaže:

     siječanj 3, 2012 u 12:43 prijepodne

     pardon Sumiko:))
     prije tvoje pjesme čitala Zimu Jimovu
     oprosti
3. marija kaže:

   siječanj 3, 2012 u 9:27 prijepodne

   I mada sam, već, u drugom vijeku
   u meni još živi neko dijete sa umazanim usnama
   - Kao da si gazeći životom ljuštio sloj po sloj svoje duše.I ono što je ostalo je lijepo, nevino, dijete s umazanim ustima koje zna tako jednostavno i toplo pričati o onome što još u sebi nosi. Pozdrav Sumiko.
4. shadea kaže:

   siječanj 3, 2012 u 10:04 prijepodne

   …” I mada sam, već, u drugom vijeku

   u meni još živi neko dijete sa umazanim usnama “…
   Pronađe li svatko to dijete u sebi,pitam se…i pitam se kada ću ga ja pronaći i priznati sebi svoj život…kao što ti ovako divno u stihu ispisuješ…
   Topao pozdrav dragi Sumiko!
5. vila kaže:

   siječanj 3, 2012 u 11:57 prijepodne

   Ispričao nam život!
6. Jim Corbet kaže:

   siječanj 3, 2012 u 12:07 poslijepodne

   predivna pjesma puna nostalgije,podsjetilo me malo na -Ne daj se Ines možda zbog onog dodirivanja ispod stola a možda zbog svojevrsne ispovjesti kroz pjesmu,odlična pjesma sumiko,kapa dolje za ovo! pozdrav!
7. Marko G kaže:

   siječanj 3, 2012 u 8:44 poslijepodne

   Sjajni stihovi Sumiko!Puno si investirao otvarajuci dusu ali isplatilo se.
   Srdacan pozdrav!
8. Albina kaže:

   siječanj 3, 2012 u 9:09 poslijepodne

   Imala sam osjećaj da čitam svoj život , prekrasna pjesma