[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
U nedokučenom kutu unutarnjeg svemira
u ljubavnoj igri čežnje i nemira
začeta je greška.
Hranjena samoćom i izmakom vremena
dobila je oči, prste i namjeru
imuna prema svakom obziru
mudro je čekala…
i ugledala svjetlo dana
onoga časa kad je slabost srcu bila
najjača strana.

Prišla je zanosna, nevinog smiješka
drhtavog daha, pogleda spora
u haljini od nade, s vrpcom od modrih zora
fatalna i slatka, luda, neshvaćena greška.

Sve ono prije kao da je bio
samo put do nje
vladarica uma i duše
razum tek se snio
spokoj žeđa u eri suše.

Sjena svakog sna i misli svake
samo moja neotuđiva greška
od koje nema bijega
iako je rumena, gorka i teška
neka je tu i neka je blizu
vrijeme su promjene u nizu
jednom možda bude ona – ono najbolje od svega.

Autor marijatin

Ova objava ima 5 komentara

  1. Predivni stihovi Marijatin!Meni osobno su toliko dojmljivi da sam pročitala dva puta pjesmu!
    I ne znam da li da izdvojim početak,sredinu ili kraj…sve je predobro napisano!
    Lijep pozdrav ti ostavljam! 🙂

Odgovori

Subscribe without commenting