[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
sinoć se sunovraća na moja ramena dok otvaram oči

i gledam topot kiše, žurne kapi na mutnom staklu

prene me tijelo kraj mene.

hladan tuš, hladne misli

gorka kava i krivi muškarac.

dok se razlijevam kao suviše vodena tempera na glatkom papiru

uz jeftinu pop glazbu nedjeljno-jutarnjeg radia,

(onu dovoljno beznačajnu da me ne dira)

posljedice nejasne noći bubaju uz kišu na prozoru.

beznadano sivilo oko nas tjesno je u meni

sama sam sa strancem, on se još gnjezdi u mojim plahtama

bezbrižan kao godišnji odmor.

lakše ću njih oprat nego gadost u sebi.

pitam se kako se zove.

sad je kasno da zamislim

da nikada nije ovio ruku oko mojeg struka,

među izvijenim tjelesima u mraku,

da nije toliko ličio na tebe…

Autor Hilaire

Ova objava ima 12 komentara

  1. izem mu miša koji u travicu piša
    pa ova gđa spava sa svima
    koji prvi naiđu
    pitam se kako se zove.
    sad je kasno da zamislim

    ja ću ti reći kako se zovem
    ne beri brige
    samo ja dugo spavam ujutro pa moraš
    puštati kasnije

Odgovori

Subscribe without commenting