[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Opet su andjeli krilima kise,
mijesali dugine boje na kistu.
Isarase beskrajnog neba pistu,
a usne ih s tvoga oka upise

I opet su vali mozaik nebeskih boja.
Pogledima sjetnim od ptica ih krali,
dva usamljena brsljena u svojoj zali.
Dok zid tuge nudi hladna ledja svoja

Ti budi moja lipa ja bit cu tvoj orah,
boje neka budu brsljen, trosnog zida.
Ti mirisom otjeraj svu tugu i strah,
ja vjetrove proslosti lisit cu vida

Ova objava ima 17 komentara

  1. dusko, dobro ti jutro 🙂

    ima u tvojim pjesmama i ponešto apstrakcije, koja je meni osobno privlačna, no i dijelova na kojima u svojoj mašti gradim neke nove svjetove, one prizemljene 🙂

    dva usamljena brsljena u svojoj zali.
    Dok zid tuge nudi hladna ledja svoja

    Jako lijepo napisano.

    Uživaj !

  2. Eeeee Duško , eeeee ovi me rastopiše više nego oni Jovini (Dučićevi):)))Ma koji Jovo…šta je on prema ovome!:))
    A sad ozbiljno…predivni su ti ovi stihovi!A što mogu kad volim nježnost,romantiku,anđele i nebo kad se s morem stapa…:)I sve to iz stiha kad prenesem u slike…fantazija!:))
    Ostavljam ti osmjehe i nek ti dan donese pregršt boja baš onakvih kakve poželiš!:))

  3. Ti budi moja lipa ja bit cu tvoj orah,
    boje neka budu brsljen, trosnog zida.
    Ti mirisom otjeraj svu tugu i strah,
    ja vjetrove proslosti lisit cu vida
    baš mi se sviđa zadnja strofa..
    cijela je pjesma dobra ali meni nešto zadnja :))
    pozdrav

  4. Ti budi moja lipa ja bit cu tvoj orah,
    boje neka budu brsljen, trosnog zida.
    Ti mirisom otjeraj svu tugu i strah,
    ja vjetrove proslosti lisit cu vida

    slikoviti završetak , pozdrav

Odgovori

Subscribe without commenting