[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

TI,

 

Ti kao ratnik stari,

 

ležiš na krevetu od soli

puštaš vjetru da te mazi

puštaš suncu da te grije

dok svi izgovaraju tvoje ime.

 

Venama tvojim djeca se igraju

u rukama tvojim sigurnost osjećaju.

Bedrima ti snažnim brodovi plove

da uhvate trenutak tvoje ljepote.

 

Važan i jak, sijed ali mlad

stojiš visoko iznad nas,

na oblacima stihova tvojih

gledaš vrijeme kako plovi.

 

Vječnost tvoju podarili ti ljudi

važnost tvoju utkali u grudi,

a prijatelji tvoji otoci stari

prave ti društvo od vremena davnih.

 

Pod krošnjama tvojim

mladost sam provodio

učio se životu,

skitao i ljubio.

 

U teškim trenutcima

snage si mi davao,

toplim vjetrom si me grlio

vrijeme s menom si provodio.

 

Kad vrijeme dođe, kad posjedim i ja

tad na Marjan otić ću, na vidilicu doći ću

Pod hladom barjaka slobode sjesti ću

 

sklopit oći , sretan zaspat ću.

 

Hvala ti na svemu prijatelju stari!

 

 

Posted by lost generation

This article has 14 comments

  1. Lost ovo je prelijepa pjesma rodnom i uz to lijepom gradu.Svatko od nas vezan je neraskidivim nitima za svoje rodno mjesto ,kao da vrijeme ne prereže pupčanu vrpcu već je ojača.

  2. Prelijepi stihovi!!A baš jučer sam šetala ulicama moga grada,dok sunce je sijalo nad njim.Razmišljala sam koliko volim taj stari,oronuli grad.Njegove stijene,rijeke,stare zgrade,most,crkvu,pa i džamiju.Grad u kome se i danas vide znakovi dvaju vjera koje su ga gradile.:))))))))

  3. Kad nešto voliš i to pjesmom iz duše napišeš, tad je pjesma lepršava, lijepa i srcu draga kao ova tvoja krasotica posvećena Splitu gradu. Pozdrav iz kaštela šaljem 🙂

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting