GRAĐEVINA OD BLATA
Ne vjerujem ti više.
To je tako jednostavno.
Ne stojiš više ni iza jedne od svojih riječi
ne držiš ni jedno obećanje i nisi više sjena
u svemu što me prati.
Možda bih ti ipak trebala reći
da se ne trudiš toliko,
jer smiješni su tvoji pokušaji
da u mrtvom moru moje duše
izroniš bisernu školjku povjerenja
sad kad ti ne vjerujem više.
Kad jednom skočiš u rijeku
držiš se matice i plivaš nizvodno.
Kad jednom oprostiš laž
sasvim je normalno i prirodno
sa njom dišeš i živiš
ujutro piješ kavu
vidiš kroz otvoren prozor,
mahneš u prolazu
primjetiš u odrazu
gradskih izloga
u otkucajima sata
čuješ njezin sitni smijeh
Sasvim je normalno kad
jednom oprostiš laž
Možda bih ti trebala reći
da nije važno što kažeš ni što činiš
jer ja čujem ono što ti šutiš
i vidim ono što kriješ.
Možda je bolje da pustiš ta svoja nastojanja
da budeš iskren
kao stare reklame
kraj cesta kojima više nitko ne prolazi
Da,sve je tako jednostavno u toj priči-
kao jutro,kao miris kiše
kao male ptice
što nikuda ne odlete
kad stigne zima
i ljeto zatvori vrata
Jer kad si tako lako
srušio kuću naše ljubavi
kako ćeš sačuvati ovu
smješnu građevinu od blata?
jer smiješni su tvoji pokušaji
da u mrtvom moru moje duše
izroniš bisernu školjku povjerenja
sad kad ti ne vjerujem više.
lijepo i jedinstveno:)
hvala…
Prelijepo..
cestitam
Nia…vrlo, vrlo lijepo napisano…hvala, uživala sam…:-)