[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Duše u bijegu!

Našli smo se ovdje

vjerujući da nas neće pronaći

naši strahovi, naše sudbine.

 

Probudi me!

Izvuci me iz ovog zatvora

ljudi što skrivaju se nerazumno

od svevišnjeg, od Boga!

 

Gradimo kule od zelenog smoga,

bez milosti pljujemo u život

što izabrali smo sami,

sami u dosadnoj ironiji.

 

Tražimo oprost u agoniji

ovog grada prividne sigurnosti.

Naš bijeg ostaje bolest

a lijeka ovdje ne vidim.

 

Pustite me odmah da izvidim

što šuma ta skriva u ljetnoj noći.

Motorizirane pijanice u truležu svoga tijela

idealiziraju ( zamislite ) sami sebe.

 

Ovaj grad bez duše i potrebe

odbacuje nas pjesnike i proroke.

Budi materijalistička hulja i kurva.

To se traži ovdje!

 

Ne želim biti poznat među bjeguncima.

Ne želim se utopiti u ovoj baruštini.

Želim se uzdići iznad ovog grada

poput vihora što prkosi granicama!

Autor neptriton

Ova objava ima 3 komentara

  1. Krik pobune osamljenog čovjeka koji ne pristaje na žrvanj u koji nas guraju, koji ne želi plutati nizvodno s mrtvim ribama.
    Bezdušne materijalističke sredine navikle na dirigirani konzumentistički model ljepote odbacuju pjesnike i prave umjetnike.Ipak, ima ljudi koji u poeziji istinski uživaju.I zahvalni su na ovakvim mislima. Pozdrav!

Odgovori

Subscribe without commenting