[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Iz želuca suklja vatra,

kuha se u kotlu otrov boje smrti,

moj želudaca riče rumeno,

sada ropćem od novih bolova.

Biju se zmije za prevlast,

štrcaju otrovi po stjenkama,

cvrči i sopče kiselost života,

nadimlju se mjehuri u magmi vulkana.

Ja trpim bolove i sa mnom pati i srce i duša,

i samo buncam i užas me hvata,

priviđaju se zlatne dijademe,

i bol me satra kao gnjiloća sjeme,

u meni su patnje od kojih se štuca,

užasne kolike i grčevi,

ovdje me muče

i ne pomažu nikakvi miomirisi (ljekarije),

mene je strah teških porcija.

O kako gude moja crijeva,

sva poezija, u meni se kuha,

ja sam ovdje muka duše i pakleni kotao tijela,

u meni je središte pakla,

središte urlika i patnje,

u meni raste ambis!

 

I svira ritam krampa i motike iz kalifornijskih rudnika,

to vragovi razdiru zidine utrobe moje,

ne bi li našli zlato plameno.

U želucu punom bludi, vare se zelene ideje,

kotrlja se kaos, patos i bombastika,

o ljudi, narodi, mnoštvo, da sam samo zdrav,

vodio bih vas u zelene pašnjake,

i suncem okupane gajeve;

ali ja sam mrak,

i ubijam čovjeku ljepotu i sve čari,

ja tražim ambroziju i medene slađi,

napastan sam poput stjenica

i razdirem put do svetih hramova,

ja sam tama i žderem neoskrvnjeni mozak male djece,

i oni što pale, što ruše i ubijaju,

slušaju mene,

moj urlik i glasno stenjanje.

Ja vladam strahom srca i pomutnjom mozga.

 

Moje stenjanje je štap i palica nad narodom,

srce ni drugi organi nisu jači od mene,

ja vladam svime i bog sam bića,

i tjeram glad i ludost u čovjekove kosti,

ja sam kaljuža i sumporno jezero

u kojem se nalazi kraj i nikakav početak,

u meni umire vijek,

glad sam što napasno plijen čeka.

Moj ideal je žderanje

i razdirem šume pjesama

i bijem lavove ljubavi,

ta ja sam vladar moćni,

i glad što tjera u ludost.

Autor Zoran Hercigonja

https://s.gravatar.com/avatar/c730048011cfc2b641d04c3293252048?s=80

Website: http://zoran-hercigonja.webnode.hr

Odgovori

Subscribe without commenting