[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
jedno vrijeme sam vjerovao da sam mrtav
i nisam izlazio nikuda ako baš nisam morao
previše sam se bojao da me ne prepoznaju
i da ču morati ponovo oživjeti
i svima im pričati o tome koliko mi je lako
biti kao i svi ostali plavooki živi mrtvaci

( ovo je od jučer navečer bezvrijedan dio pjesme jer
si me oko 23 sata, raketom zrak-zemlja srušila sa svog nasmiješenog neba )

desili smo se
na pješačkom prijelazu kod „dvije lipe“
uvezla si mi se nasmiješena u sred srca
i povukla ručnu
i sada neću više moči spavati do podne
morati ču se svaki dan ustajati , brijati , prati zube
znati koji je dan i datum
učiti napamet tvoj telefonski broj
upamtiti sve što voliš i ne voliš

i učiti ponovo živjeti u (za) dvoje

srećom gotovo je
jer sajla na ručnoj je popustila
i ti furaš i spašavaš
ostale Kutinske mrtvace

Autor Mladen

punovremeni jahač oblaka…sanjar…ukratko blento :-)

Website: http://mladenvojtkulak.blogspot.com/

Ova objava ima 4 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting