[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Zapleši sa mnom
kroz paučinu noći
mjesečinom tkanu,
spusti mi zvijezde
sa neba u oči,
nek’ drhtaji svanu.

Privij se nježno
uz moje grudi
kao šapat tišine,
zagrli me dahom
i u duši probudi
uspavane dubine.

Okrzni me slučajno
usnama vrelim,
da u želji izgorim,
dotakni mi obraze
rukama zrelim
dok tiho se borim.

Noć čarolijom diše,
a mjesec se smije
u svitanja nova,
grešna me misao
u  srcu grije,
gospodine starog kova.

Autor LoLa

Ova objava ima 30 komentara

  1. Sjećam se prethodna dva dijela ove divne pjesme draga LoLa…i iskreno rečeno ne znam koji je ljepši…svak na svoji način je predivan!!A ovaj me osvaja nježnošću i romantikom..uffff :)))Osmjeh suncem okupan do tebe šaljem:))

  2. Gospodin nikad nisam bio
    i ništa od ovoga nisam htio
    samo plesati pod svjetlom lune
    na početku vremena
    lagan poput bure
    strasan kao oluje
    i da podjelim titraje
    da te naučim
    da to grijeh nije
    i da gospodin nikad neću biti…

    • Ti si
      samo titraj,
      bljesak u noći,
      treptaj oka
      i okus želje
      na usnama,
      dok naslonjena
      na tvoje grudi
      već putujem
      drugim stazama,
      gonjena skitnicom
      što Srce se zove. :))

Odgovori

Subscribe without commenting