[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Vodim te po svojim podrumima,

još prekidam semaforom šetnju,

stojim, hodam raznim odrunima

pa nastavljam dvorom svojim letnju,

 

samo da bi vidjela me, kuda šaram,

kamo idem, gdje to živi Zagrebčanka.

Pretvaram se, malo glumim, malo varam,

malo skrećem pokraj šanka.

 

Zanima me narodna vladavina,

nova moda i jutarnja sveta misa.

Po mom srcu prelijeva se okavina,

i sve ono što mi liječnik moj napisa.

 

Gledam neke filmove i drame,

pišem pjesme, hvalim sve što si mi dala.

Usred ove divne panorame

i ja sam se, kao i ti, za Hrvatsku udala.

 

I meni je žao svih na rubu bijede,

tvoju krunicu još molim iz Međugorja;

zakoni im baš ne vrijede,

sami rješavaju uzroke sveg sporja.

 

Za frizuru nemam, milostiju ne primam,

često krulji mi u drobu ili mi se vrti,

a za sebe samo ono uzimam

što mi moja kičma lako prti.

 

Nosim te za uvijek kao trun u oku,

pazim da ne nađem niti mrvu blata;

čekam te da dođeš u vrevu duboku

jer si, kao i ja, davno stigla u zemlju Hrvata.

11.02.2016. 23:34

 

 

 

 

 

Odgovori

Subscribe without commenting