[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Kažeš ne možemo biti sretni danas ni sada,
kažeš nikada se nećemo sresti,al ipak gori nada.
Možda okopnu moje suze,
možda moje srce prestane kucati,
možda moje vijeđe već postanu umorne,
možda usne mi usahnu i ruke poprime bore,
možda će do tada ugasnut plamen u nama
al opet gorijet će nada.
Hoćemo li naći svoju srodnu dušu ili ćemo maštati i dalje o nama?
Hoće li opet gorijeti prokleta nada?
Koliko velika bit će naša patnja?
Koliko ćemo pretrpjeti čemera i jada?
I koliko dugo postelja će biti hladna?
Koliko god, još će gorijet nada…
Kada moje ostarijele ruke prime te oko vrata,
kad udahnem tvoga daha rasplamsat će se nada
Utonule oči vidjet će sjaj, usahnule usne postat će ruža crvena
i tek tada ću vjerovati da sam ti uistinu jedina.

Posted by manuela

This article has 6 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting