[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Ovaj život ja nisam birao,

igrao sam kako je svirao,

propustio sam po koji korak,

pa mi je ukus sudbine gorak.

Da se opet rodim, sebi bih presudio,

makar mi djavo vječno sudio,

jer Ti što sve znaš i vidiš sve,

milosti nemaš za mene!

Lutam očajan, sa kaznom u grudima,

savijam ludu glavu pred ljudima,

bježim od njihovih prezrivih pogleda,

bježim u crnilo nedogleda…

Sam sam, bez druga i brata,

zatvorena su mi sva vrata,

sam sam, tuga me vjerno prati,

što me rodi, mila moja mati!

Dobro je da ne vidiš muke sina svoga,

nesrećnu sudbinu jedinca tvoga,

ne bi prepoznala ono djete malo,

da si živa, srce ti ne bi izdržalo…

Osjećam kao da imam stotinu ljeta,

a još mi nije ni dvadeset peta,

i samo jedno pitanje imam za tebe Bože,

zasto lažeš da svako voljen biti može?!

Posted by Ivanica

This article has 3 comments

  1. Lutam očajan, sa kaznom u grudima,

    savijam ludu glavu pred ljudima,

    bježim od njihovih prezrivih pogleda,

    bježim u crnilo nedogleda…

    teško unutarnje stanje,lijepo opisano kroz majcine oči,
    ne bi prepoznala ono dijete malo,

    da si živa, srce ti ne bi izdržalo…

    pozdrav

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting