[Ukupno:1    Prosječno:5/5]

“Vasa mi pjesma vraca svjetlo oka
ko narod silna, ko sunce visoka”
I.G.Kovacic, “Jama”

Opet je Proljece doslo u Tvoje sume, Pjesnice
Tebe nam ONO, uvijek iznova dariva,
Lice Ti osmijehom Andjela osvjetljava;
Sume Ti dusu Ljepotom natapaju
I u planinskim njedrima grob Tvoj skrivaju.

Mi nikada Proljecu odoljeti ne mozemo
evo nas ponovo, u planinskim proplancima,
slusamo Simfonije suma, ocarani
i zvonki refrain slavuja koji planinama odzvanja:
Goran je luconosa, svjetionik i putokaz…

Mislila je kojekakva fukara i sarlatani
da si mrtav, pokopan, zaboravljen!
Javi se Pjesnice, poruci im , i s onkraj groba
da si jos s nama; i danas smo na pravoj strani.
Uvijek pobjedjuju ONI koje Ljubav stiti i vodi
a uvijek su gubili silnici koje mrznja i nasilje hrani…

Ne bojimo se. Ne uzmicemo, reci im , Gorane
Pravedni u brazde uvijek zdravo siju zrnje,
snivaju bolje svjetove kada moraju proci i kroz trnje…
Poruci fukari i sarlatanima svim
uzalud im upinjanje, uzalud glave dizu…
Pravo na zivot imaju sva ljudska bica
proslo je vrijeme gasnih komora i zvjerskih krvoprolica…
( Je li doista?)

Danas , svjetlost i toplina grli Zemlju cijelu,
prosipa se po sumama, po rijekama
i po Dolinama suza…
Krv se nevino strijeljanih sa suzama stapa
a Proljece cio Svijet u topli zagrljaj steze…
Gorane, Luconoso
s Tobom nas cvrstim sponama
ONO NESTO,
ONO NESTO, plemenito i uzviseno
zauvijek veze…

“Rijeka bez povratka”
Uz Rodjendan I.G.Kovacica





This article has 1 comment

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting