[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Dođi mi dođi, ljeto moje,

pomiluj me suncem daj mi ruke svoje.

 

Daj mi svoju tihu mjesečinu plahu,

da vidim njegovo lice u starom, tužnom mraku.

 

Popet ću se na vrh kamenite planine,

vikat ću i  iz duše zvati tvoje ime.

 

Kao vukovi, život će me progutati,

na tvome svijetlu hoću gola plesati.

 

Skinuti ću bijelu haljinu od blata,

svijetlo tvoje poviti oko vrata.

 

Na sivim stijenama bit će naše stope,

dodiri usne i svjetla,  planinom da se tope.

 

 

Autor Lucy Fer

Odgovori

Subscribe without commenting