[Ukupno:2    Prosječno:5/5]

Proljeće je bilo u meni

jedne čudne jeseni,

al’ donijelo izgaranje

kao usred ljeta

te duge zime.

Kad je pravo proljeće stiglo,

još je gorila duša,

a studen istine

o ledu u drugom srcu

otvorila vrata zimi.

Tek kad je ljeto

u očajanju prošlo,

kad je nova jesen došla,

s tugom u oku,

mir se počeo nazirati

ispod naslaga pepela,

preostalog od žara.

Širi se polako,

do zime bi mogao

razliti se dušom.

Posted by plavo_sunce

Rođena u kišnom danu jedne duge zime. Poeziju pišem od djetinjstva, ponajviše ljubavnu i misaonu. Omiljeni pjesnici Tadijanović, Cesarić, A.B.Šimić, Ujević.

This article has 2 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting