[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Još i danas krijemo se u mraku,
Sve naše poljupce i uspomenu svaku,
Još i danas nas poznaju sve krošnje u gradu,
Koje ne daju da nam tu tajnu ukradu.

Ti ljudi zli,što bi se sladili,
Kad bi nam samo naum pokvarili,
Ti ljudi zli,što su mržnju utkali,
U sudbu toka prste upleli.

Godinama već ljubimo se mi,
Godinama već sanjamo mi,
Sanjamo sutra u kome ćemo biti,
Slobodno disati a ne samo sniti.

Još i danas na ramenu mi spavaš,
O našoj starosti potajno sanjaš,
Još i danas dok nas novo jutro budi,
Za poljupcima na jastuku smo ludi.

Ludi smo isto onako kao i prvog dana,
Dok smo poljupcima bojili tišinu tvoga stana,
Kad su nam se prsti pleli u ljubavne svežnje,
A blizina gasila duge noćne čežnje.

Godinama već čekamo mi,
Godinama već nadamo se mi,
Da će shvatiti da ova duša treba tijelo,
Da bi mogla nastaviti stazom kao biće cijelo.

Odgovori

Subscribe without commenting