[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
U tunelu vlastitog bitka postojanja, procijepu između uma, koji upravo doživljava svoju katarzu raskolom opipljive svijesti i ranjenog, rasječenog mi srca, kušala sam u noći punog mjeseca, gonjena utvarom svoje boli – crvotočinu nagrizle tople emocije, hraneći se trulim mesom ljubavi.

 

Zaustavljena u nikad ostvarenim snovima, otimajući se silovitoj javi u dolasku po ono malo duše dostojanstvene što preostala mi je, nakon nas – dobro sam promotrila što se zbilo s čistim mi emocijama, ljubavlju pulsirajućom s odjekom u meni. Nakupini kosti i mesa.

 

Prisilio si me da te ubijem u sebi, učinivši od mene krvnika, koji ne preza ni pred čim. Usmrtivši svoje najdublje, iskrene emocije – odstranila sam ti muškost jednim kratkim, oštrim rezom moje želje da pustim krv vlastitoj boli u protočnosti mojim rastvorenim venama. Natapajući se krvlju iznutra, ugušila sam se u vrelini gorućeg, mazohističkog postojanja : ‘Tebe, duboko u meni’  – grgljajući krv.

 

Uživala sam glorificirajući smrt emocija. Bile su žive, meke i podatne, raskomadane pod mojim drhtavim prstima, natopljenim sokovima Ženstva u pripadnosti tebi – tako prokleto sveto, cijela sam bila tvoja.

 

Danas je moja ljubav kostur bez mesa. Izlomljeno rebro na kojem još uvijek visi komad probodenog srca i klati se na vjetrometini tvoje bezobzirnosti. Kad bila bih samo komad mesa, istrunula bih u tebi jednako kao što danas u meni trune sjećanje na tvoje čvrsto, ukusno meso ? Miris i okus – usmrćene istinske ljubavi, podarene i servirane na pladnju gole, sirove Žene

 

 … nekoć ponuđene, dostupne samo Tebi.

 

*

Silence

Autor blueperlaa

Pokreće me velika ljubav prema pisanoj riječi.

Website: http://blueperlaa.webs.com/apps/blog/

Ova objava ima 38 komentara

  1. Slike kojima djeluješ na imaginaciju čitatelja su čiste, nedvosmislene, pružaju se direktno bez zamagljivanja. Ali i u tom trenutku svlačenja pjesme, ona ostaje poetična do nabreknuća, pucanja stiha doduše, ali nikada ne dolazi do oskrvnuća poetske riječi.
    Pišeš prepoznatljivim slobodnim stihom. Stih je to u kojem je sve podređeno slici. Riječima slikaš zbivanje. Često su tvoje slike naturalistički krvave, podsjećaju na slike Salvadora Dalia, fragmenti su to raskomadanih udova, skinute kože, izmrcvarenih organa na koje si prenijela svu svoju nakupljenu bol i patnju. Ponekad su te slike autodestrukcije toliko snažne da izazovu odbojnost, ali ne odbojnost prema stihu, nego prema opisanom događanju i u tom trenutku čitatelj postaje svjestan pojma estetike ružnoće. Pozdrav Perlaa.

    • Marija, vjerujem da je svatko od nas barem jednom u životu bio prisiljen usmrtiti u sebi ljubav i u mom svijetu to izgleda upravo ovako kako sam opisala … krvavo i bolno, ne znam drugačije i slike su statične u odnosu na one, koje me proganjaju kada je u pitanju opis ove emocije. Zamisli ljubav koja je još živa, topla i smještena ti ispod rebra … kako ju moraš usmrtiti, iščupati iz sebe, jer ona nema perspektivu i ostaviš li ju u svojim njedrima – uvenuti ćeš zajedno s tim saznanjem. Ne može opis tih emocija biti bajkovit. Znam da su slike odbojne, takve moraju i biti – jer su postojane u opisu boli.
      Hvala što razumiješ i ne osuđuješ nešto što je odbojno i apstraktno … uvijek prodireš u bit ispod površine prvog dojma 🙂

      Uživaj u danu i lijepo te pozdravljam !

  2. “Ponekad su te slike autodestrukcije toliko snažne da izazovu odbojnost, ali ne odbojnost prema stihu, nego prema opisanom događanju i u tom trenutku čitatelj postaje svjestan pojma estetike ružnoće. ”
    Marija.

    Ova Marijina rečenica je baš ono što sam doživjela čitajući ove tvoje stihove,zato sam ju citirala!Fascinirajući stihovi kao i uvijek draga Perla!
    Ostavljam ti osmjeh i topao pozdrav!:)

    • Dragice, apstraktna je bol, koja nas razara na sve moguće i nemoguće načine i koju ponekad toliko potiskujemo u sebi umjesto da vrisnemo … ovo je možda vrisak jedne žene u tišini – zarobljen unutar zidova. Pišem o osjećajima …

      Hvala što me čitaš i pozdrav od srca !

  3. Perlo…ako je Marija ženski Tin Ujević, ti si ženski Edgar Alan Poe u kombinaciji sa Ericom Jong!
    Ovaj maestralni uradak kao da je za mene napisan!
    Razumijem te u cijelosti.
    Možda ni Raskoljnikov nije imao drugog izbora.
    Budi dobra:)))

  4. Danas je moja ljubav kostur bez mesa……………….

    ja mislim da nije, bila je toliko ogromna da je moraš izbaciti iz sebe, ako ga nisi ni volila ne bih te tako jako ni mogao povrijediti, ona još uvijek ima i mesa i mišića i sala i živaca samo ih opet moraš ispuniti, jer osoba koja je ovo napsiala nikada neće biti tek kostur već predivna djevojka-dama-žena koja treba čežnje, zagrljaj koji se cijeni………
    (nisam se htio previše pamet praviti)
    lijep ti dan želim
    pozdrav
    SFD

    • SFD, neki dijelovi životnih priča … ispisuju emocije i to je sve 🙂
      Postoje oni koji se utapaju u gvašu propale ljubavi, no i oni koji su vječni optimisti i grade sebe, izgrađuju se u pepelu kroz nove i lijepe emocije 🙂
      kao Feniks.

      Znam da ćeš ti razumjeti …

      Pozdravljam te od srca !

  5. Ovakav izraz u pjesničkoj prozi vidim da ti pruža veće i snažnije mogućnosti izražavanja, na onaj način kako ti to majstorski činiš…tako da pohvaljujem i formu i ideju koju si utkala u ove rečenice jer uistinu ponekad treba prikazati baš onako ogoljeno, baš onako sirovo kako to emocije i serviraju tijelu. Lijep pozdrav draga Blue!
    ♥ila

    • Vila, ovo je bila moja prva ljubav, ovaj način pismenog izražavanja i to je forma koja mi zaista pruža više mogućnosti s obzirom da još uvijek ne poštujem riječ i teško kontroliram želju za pisanjem 🙂

      Golo je, sirovo i necenzurirano …

      Hvala na razumijevanju i lijepo te pozdravljam !

  6. Zar ima ičeg bolnijeg od toga da moram ubiti ljubav kojom je obuzeto svo naše biće?!Da je raskomadamo i zakopamo tako duboko,da je ni mi sami više ne možemo naći u najvećim trenutcima iskušenja.
    Nema ništa bolnije!
    A ti si to tako dobro opisala draga Perlaa.
    Zagrljaj šaljem! 🙂

    • Skorpi, stvarna je to bol i teško ju je opisati onakvom kakva ona zaista jest, u svim njenim rasponima od zatomljenog vriska do onog koji je u stanju srušiti i zidove 🙂

      Hvala što me čitaš. Uživaj u ostatku dana !

  7. I opet čitam i opet se ježim od slika koje stvaraju tvoje riječi perlaa. Jednostavno stvaraš prejake slike riječima i opisuješ to puno bolje nego što bi netko drugi mogao. Ali ću se napraviti pametan i samo ću ti reći da ljubav ne možeš iščupati iz sebe, jer onog trena kada vidiš uzrok svih svojih bolova, osjetićeš kako onaj komadić srca što je ostao na rebru postaje opet cijeli i kreće da ti grije tijelo ispočetka kao što je i uvijek dok si se gubila u toplim zagrljajima. To se barem meni desilo, ljubav ne postaje slabija s vremenom i ne možeš je ubiti ako je iskrena, čista i bezuvjetna, možeš je samo ugušiti u dubinama svoje duše ali kad tad će i ona opet ugledati sunce na površini i isploviti tolikom brzinom da nećeš stići da je zaustaviš. Sviđa mi se perloo, ugodan dan ti želim 🙂

    • FallenAngel, sada već znaš da se ja dobro osjećam ako sam uspjela stvoriti atmosferu, slike koje izazivaju neku emociju jer taj dio priče i sama smatram vrijednim pažnje … kada pročitam neki tekst i ne ostavi me ravnodušnom.

      Hvala za razumijevanje i lijepe riječi 🙂

      Čitamo se … lol

  8. Dusko, ja sam se već morala pravdati zbog svog načina izražavanja i želje za pisanjem tako kako pišem … jer su ljudi ( čitatelji ) skloni percepciji autora na osnovu njegovih riječi na način da ih u potpunosti poistovjećuju s njim … to sam željela reći.

    Naravno da moju emociju djelomično piše stvarnost, u nekom periodu moga života, ( kao što sam već rekla, vjerujem da je svatko od nas barem jednom morao potisnuti svoje emocije ) no daleko od toga da se smatram u duši ogorčenom i zaista je riječ o kreativnoj želji da se izrazim onako kako znam i umijem.

    Veliki pozdrav ! i evo ti jedna pjesmica koju volim :

    http://www.youtube.com/watch?v=ENeQjZr1c5Y

    … riječi su fantastične …

  9. Dusko … grickaš 🙂

    Ako autor osjeti da je osuđen od čitatelja ( oprosti, ali ja sam tvoj komentar tako shvatila samo iz razloga što je zvučao kao da je osobno meni upućen … dakle naglasak na ‘nosiš u sebi’ ) to može dovesti do toga da nekome ubijemo njegovu kreativnost.

    Nemoj mi ubijati moju kreativnost – molim te :)))

    Ne znam kako bi zvučao tekst koji bih najprije okupala u svojoj žučnoj vrećici, ali uvijek pišem iz duše i s dušom ma o čemu da je riječ i doživljavam tekst kao svoje porođeno djelo 🙂

    Jesam se dobro zapetljala sada … svejedno, hvala što me čitaš i čitamo se :)))

  10. Ne nosi ona u sebi gorčinu…samo beskraj neuzvraćene i ubijene ljubavi…s kojom se obračunava na sebi svojstven način:))

    @Shadea, agrrrr … objesiti ću se – majke mi !

    lol

    Drago mi je da sam odabrala pjesmu koja ti je lijepa 🙂

    @Dusko, bez tvrdih emocija 🙂 Vjerujem da se u konačnici ipak razumijemo i ne bježimo od sebe … možda samo od sna kako govore riječi ove pjesme, jer ono što nas istinski boli u sebi nosi – istinsku ljubav ili njene tragove.

    🙂

Odgovori

Subscribe without commenting