[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Boze, kud me ruke, Tvoje, nose
kroz taj zivot, tako crn?
U dusi sablast smrtne kose,
na putu tome samo trn!

Boze, da li oko, Tvoje, seze
kud ja nosim teret svoj?
Skloni s mene trnja mreze
Koje pletu danak moj!

Boze, da l’ osjetis miris tuge
dok mi celo pere znoj?
Blagoslovi brige, ruge;
da mi nisu nespokoj!

Daj mi snage, Oce, Sveti
da podnese dusa glog;
da se muke Krista sjeti,
nosec’ Kriz zivota, svog!

Autor runolist

Ova objava ima 2 komentara

  1. Pokusala sam reci da su sve te nase tuge i depresije, u biti, daleko manje bolne od onoga sto je prosao Krist i da ih treba prihvatiti i podnjeti – suociti se s njima!
    Hvala na lijepim i ohrabrujucim rijecima! LP!

Odgovori

Subscribe without commenting