[Ukupno:3    Prosječno:5/5]

konačno i tebe da upišem u zbirku najljepših latica,
tamo gdje žive samo posebni od najposebnijih,
lijepi od najljepših,
tebe, gledam bez treptaja,
u te tvoje plave dubine kojima Bog nadjenuo ime oči,
divim se, želeći da i mene ubrojiš među svojih prvih…..
miljenica,
pa krećem kažiprstom dodirujući obraze
poprilično nježne za jednog
muškarca, dotičem usne,
osjetih nešto nalik slatkoj boli,
usne smiješe se, nestaju u vodenoj beskonačnosti,
zadržavam dah, želim te opipati, osjetiti poput geodeta,
imam vremena, polako, tu si, znam uvijek i zauvijek,
samo nesigurna sam, osjećaš li ti glazbu mog tijela,
privlači li te išta u mojoj silueti,
zar je to važno,
ako ne u stvarnosti, imaginarnost  daje mi sve,
i priliku da uzmem te, mazim, ljubim, da radim ti
srcolike pokrete sa iscrtanim inicijalima mog imena,
šutljiv si, a tko zna, je li tiho stanište tvojih arterija,
jesu li vene nabubrile,
ostajem noćas u zaleđenom pogledu na tebe, s tobom odoh odigrati
utakmicu bez bodova,
ne zamjeri ako si o meni mislio drugačije,
ja sam ti samo slaba na ono što
zove se iskra nepoznatog porijekla…. D.K.

 

Autor Denis

lavica, uporna, znatiželjna, energična, kreativna

Ova objava ima 3 komentara

  1. Denis, stječem dojam da si sve bogatija i bogatija svojim izričajem koji ovako poput staze, podastireš pred nas.
    lijepo je tom stazom koračati.
    lp i dan pun ovakvih imaginacija dodira ti želim 🙂

Odgovori

Subscribe without commenting