[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

svaki dan isti ritual

ustanem

umijem

obučem

i osmjeh navučem

kud god prođem

osmjeh vučem

šetam ga gradom

parkom,rivom

gledaju me u čudu

vidi ovu ludu

ali nitko

baš nitko

ne vidi u oku tugu

Autor enediel

Ova objava ima 6 komentara

  1. Prelijepo tuga utkana u posljednji stih Eny!Razočarsnost,povrijeđenost…ispod maske nitko ne vidi…ni ne želi vidjeti…naša stvarnost u stihu!
    Topao osmjeh ostavljam ti od ♥ za ove lijepe stihove i tebe!:)

Odgovori

Subscribe without commenting