[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Zaspao je suton,
crnim se nebom daleki fenjeri pale
iznad sivo-bijele zime.
Zaspale su ulice tvoga grada uz rijeku,
samo se još u mojim mislima čuju,
u društvu daljine,
neke šansone starih priča.
Pitam se da li su tvoje večeri,
baš kao i moje,
omotane mislima o velikoj ljubavi?
Osjećaš li i ti u samoći usne moje
(kao ja tvoje),
pišeš li pjesme o meni?
Još ću te jednom,
prije nego kasna ura
otkuca početak snova,
prošetati aurorama vječnosti,
da barem na trenutak ne budemo sami,
ni ti, ni ja.
Ne znam hoćemo li se sresti u snovima,
ali čim zora zarudi,
stat ću ispod tvoga prozora
i gledati te kako se budiš.
Zaspale su ulice i moga grada uz rijeku,
jedino se još u mojim mislima
čuje tvoj smijeh,
šapat mog imena
i molitva za spas.
Crnim nebom daleki fenjeri gore,
i pitam se, gledaju li nas?

Posted by Pippo1906

This article has 2 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting