[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Dođe vrijeme kad prekrije prašina

dio puta što je iza nas,

dođu trenutci kada zbori tišina

i neke davne prošlosti glas.

 

Ispuni tada i srce i um

sjećanje na neke dane;

skoro da život stane u album

na slikama da ostane.

 

Vremenom sagradi se zid

oko pustog vrta djetinjstva,

između dva srca, nekad bliska,

sad usamljena kao hrid,

kao prekinuta biserna niska.

 

Sve postane dio prošlosti

i pretvori u uspomene davne

što nekada svrate kao gosti

da se podsjeti na prošle dane.

 

Jer, vremenom otvrdnu srca

kao neka kamenita vrata

na koja uzalud se kuca

i gdje se mahovina hvata.

 

Ponekad se, tako, prošlost probudi

kao da želi da se s nama  oprosti,

kao kad posjetimo grobove dragih ljudi

na putu ka sopstvenoj prošlosti

Autor Sani

Ova objava ima 12 komentara

  1. lijepa, moćna pjesma

    zadnje dvije strofe posebne
    i morao ih izdvojiti

    Jer, vremenom otvrdnu srca
    kao neka kamenita vrata
    na koja uzalud se kuca
    i gdje se mahovina hvata.

    Samo, ponekad se prošlost budi
    kao da želi da se s nama oprosti,
    kao da kaže kako će svi ljudi
    jednom biti samo dio prošlosti.

    pozdrav sansan
    SFD

  2. Samo, ponekad se prošlost budi

    kao da želi da se s nama oprosti

    vremenom čovjek nauči nositi i to breme prošlosti na leđima, al ako se nosi predugo , vremenom osjeti se težina, pjesma kojoj se čovjek mora pokloniti, pozdrav pjesniku.

Odgovori

Subscribe without commenting