[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Što ste došli gledati u pustinju?

Čuti glasa što promuklo viče

ili čuti onu višu istinu?

Ili vam se ipak spasi spominju?

Ili drage su vam utješne priče?

Ili vaše vrijeme možda minu?

 

Da li željeli ste kruha slatka,

spas od gruba okupatora,

magijom si poskidati križe?

Da li korisna je ura kratka

kada uzeli ste protiv zatora

kaplju vode koja ponos diže?

 

Zašto lijeka tražite i jaučete,

za čime zapomažete?

Je l’ vam žao što je mrtav uskrsnuo

mjesto da je poveo vam čete

pa da protivnika smažete?

Je l’ vam žao što vas nije okrznuo

 

pa da mjesto vas učini jedan napor mali,

da vam boli sve odlete

pa da zaigrate, zapjevate?

Da li ikada ste sebi truda dali

da vam misli budu svete?

Da li znoj si radi tog prolijevate?

 

Da li znate da je Božji dah u vama

i da po tom samo duša živi?

Da li znate da je ona vama sada mrtva?

Da li znate da u tome leži drama

da vam nisu sveti ljudi krivi

samo stoga što su znali što je žrtva?

 

Zašto vas je sve izliječio,

zašto dao vam je preko rijeke prijeći,

zašto vam je uvijek hrane davao

i nikada vas nije spriječio?

Zar ne znate da će svima samo jedno reći:

nikada vas nisam poznavao!

 

Zar ti čekaš nešto drugo, nešto novo?

Da li živio si vjeran pozitivu?

A što misliš za raj si uramiti?

Zar ti sve je, sve što imaš samo ovo?

Sjećaš li se, dobio si dušu živu!

Hoćeš li se cijelu vječnost sramiti?

29.07.2015. 00:59

 

 

Odgovori

Subscribe without commenting