[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Ljudi moji
Gdje smo mi to?

Jel ovo film
Neka gluma?

Prošlog se mjeseca ne sjećam
Idućeg se bojim

Ovdje ima sretnog ushita
I dječjih leševa

Zar sve to ja treba da proživim?
Dok me vjetar studeni bije

Sve to da izdržim?
Ko da me netko i pita

I tako sve dok glavni
Ne označi kraj utakmice

I gdje onda ja doživljaje nosim?
Hoće li uopće postojati?

Ni sad ih se baš ne sjećam
Već sam mnoge zaboravio

Ovdje ima previše genijalnih stvari
Da bi bio besmisao

I previše loših stvari
Da bi bilo savršeno

Ko da nas neko zafrkava
A to tek nema smisla

Nema druge
Izdrži i nadaj se!

Ova objava ima 4 komentara

  1. sve to treba preživiti, i da …nitko nas ne pita….
    A koliki ljudi ne pitaju ni sami sebe sve ovo što si se ti upitao….previše ljudi nikada se ništa ne zapita.
    Da se zapitaju možda bi svijet bio ljepše mjesto.A mi koji “bolujemo” od empatije u vječitoj smo borbi…

  2. Ovu pjesmu većina ljudi proživljava cijeli život..i tako stoljećima…i pitamo se …mnogi od nas..ali ništa se ne mijenja pitanjima..čak ni mi sami…
    Lijep pozdrav Miroslave 🙂

Odgovori

Subscribe without commenting