[Ukupno:1    Prosječno:5/5]

U snovima je jak, drži nas na rukama
Mama, dali je to moj otac? Dali je on jak?
Čuva nas od svih zala, tata je tu ne brini se.
Gdje si tata? Zašto tako rijetko izgovorim tu riječ?

Što te boli, tata? Zašto te nema? Sanjam te, tata!
Kad me zagrliš nestane sva bol, snovi postanu stvarnost.
Tata, zar ne razumiješ to? Ja sam tek beba, tata!!
Zašto me ostavljaš? Zašto ostavljaš moj mali osmijeh.

Nasmijat ću ti se tata, svaki puta kada te vidim!
Vjerovat ću tata, da ćeš se vratiti, stisnuti ću šake i čekati!
Gdje si tata? Prošlo je mnogo godina, mama je bolesna.
Gdje si tata? Ja sam previše mlad da se brinem o njoj.

Tata, nedostaješ mi, snovi su odveć poput stvarnosti, bole.
Gdje su tvoje ruke da me zagrle tata, pomišljam o samoubojstvu.
Tata, izrezao sam si ruke, lakše je tako, zar ti nije žao tata?
Tata zagrli me, reci mi nešto, tata, reci mi nešto.

Odbacujem te! Odričem te se! Ostavi me na miru tata!
Gdje si bio kada sam bio dijete?? Gdje si bio tata?
Sad postajem netko i nešto, sad se hvališ sa mnom tata??
Sad govoriš da sam tvoj sin tata?! Nemoj! Nisi dostojan!!

Svejedno mi fališ tata, kad me zagrliš osjetim te, osjetim tvoje srce.
Gdje je to srce tata? Zašto nije uz mene bilo?
Tata što te boli? Tata, toliko sam puta izrekao tata u ovoj pjesmi.
U životu nisam toliko puta rekao tata, ali jesam rekao fališ… fališ!

Ne možeš samo tako otići!! Ne možeš ostaviti ovo malo biće tata!!!
Pogledaj mi rukice, još se nisu razvile. I moja glavica, vidi kako je mala.
Pogledaj tata kako pokušavam izreći nešto, tata, pogledaj me.
Majka je tako sretna, a gdje si ti tata? TATA! Gdje si ti??

Vodiš me na piće, sad imam 20, ali i dalje te osjećam, tata.
Napio si se, više me ne vidiš tata, ne vidiš me… gdje si opet otišao?
Ne daj da pamtim ovaj naš susret kao pomrčinu, tata!!
Posveti mi se, sam sam za tvojim stolom, ti i ja, tata.

Molim te nemoj gledati konobarice, nemoj pričati gluposti.
Molim te tata boli me, boli me kad ne vidiš moju majku, tata.
Ostavi to pivo, vidiš da ti se smiju tata, vidiš da te rugaju.
Daj me zagrli, sad kad si pijan ti to ne bi trebalo biti teško, tata.

Opet te molim, nemoj mi pričati o drugim ženama, tata.
Majka te još uvijek voli, za nju si sve a ja te jedva i poznam tata.
Zašto te jedva poznajem? Zašto utonem u tvoja prsa kada si blizu.
Tata, poljubi me, nemoj pričati o drugima, pričaj o meni, pričaj o sutra.

Nikada neću ostariti tata, nikad neću moći biti hladan kraj tebe.
Koliko god star bio, kad si blizu mene, osjećam ljubav, tata. Ljubav!
Znaš li tata koliko to nedostaje? Kad ostanem sam i društvo se raziđe.
Kad me djevojka ostavi a jedva i da poznam je. Znaš li tata kako boli kad nema tebe?

Kad se kući moram vratiti majci, zagrlit će me i dati mi ljubav oče,
Ali neće mi usaditi muškost, ti mi trebaš za to! Ti trebaš reći dosta je!
Ti se trebaš ustati i pobrinuti za svoju obitelj!! TATA GDJE SI?!
Zašto spavaš cijeli dan tata? Zašto me ne vidiš u svome životu??

Upio sam svaki tvoj pokret tata, urezao mi se u pamćenje.
Nisam siguran hoću li te opet vidjeti pa moram pamtiti.
Moram se osigurati da imam nešto od tebe, tata.
Osim praznine. Osim beskonačne hladnoće, tata.

Sada sam i ja otac, tata. Obožavam to malo biće.
Ne mogu shvatiti kako, kako si mogao napustiti tako nešto maleno.
Kako si mogao ostaviti sudbini da se poigra s tvojim djetetom?
Ljubim ga tata, ljubim ga čim uhvatim priliku, on neće biti bez oca.

On će se moći vratiti kući po utjehu, neće morati ići okolo.
Neće morati tražiti oca u drugima, neće se osjećati odbačeno.
Tata, moj sin neće imati probleme u osnovnoj i srednjoj.
Sve ću ga naučiti, dati ću mu svaki dio sebe, srce ako treba.

Zašto ti to nisi mogao učiniti za mene tata?
Zašto se nisi mogao boriti? Zašto je alkohol lakši izlaz?
Kako te ne zaboli kad se napiješ, kako me ne vidiš?
Tata, imam malene ruke i noge, gugućem i smijem se kada te vidim.

Kako te to ne obraduje? Tata, vrati se iz tog očaja od života!
Vrati se i reci mi da me voliš, reci mi da sam ti nedostajao!
Zagrli me kao da sutra ne postoji, samo da osjetim tvoje srce.
Ti ne znaš ali ja dobro znam, kako kucaš ti, kako mama a kako ja!

Ona te i dalje voli tata. Voli tvoju sjenu koju imaš.
Ona je čisti primjer beskonačne ljubavi, tata.
Kako nisi to primijetio? Zašto maštaš o drugim curama tata?
Jednom si ju volio, nekoć si joj dao sebe, gdje je to tata? Gdje je…

Najgoreg prijatelja poznajem više od tebe tata,
Ne znam što te čini sretnim, ne znam zbog čega dišeš.
Ne znam što te živcira, ne znam što te rastužuje.
Ne znam te tata, sve što mogu je osjetiti te.

Nije to dovoljno, više nije, možda prije je bilo.
Sada mi trebaš više nego ikada, sad kad te najmanje ima.
Sad kada piješ do iznemoglosti, soba ti smrdi po alkoholu.
Sad kada si sretan tek kada alkohol zaigra, sad, tata. Sad.

Toliko sam puta napisao tata u ovoj pjesmi da mi se čini da ga imam.
Nije li ova izjava tužna? Bi li poduzeo nešto da to promijeniš?
Sad više nemam 20, imam 29. Čovjek sam a dijete kraj tebe.
Ne znam riječi odabrati kako da ti kažem, fališ i volim te, kako?

Nisi mi pokazao ništa, ne znam što voliš čuti, ne znam kako da ti kažem.
Ne znam kako da ti pristupim, ne znam kako da te poljubim.
Ne znam ništa o tebi tata. Ali čini mi se da će tako i ostati.
Da te zamišljam poput starog kaputa, nepomično sjedi i ne odgovara na pitanja.

Ima svoju prošlost i možda ga jednom netko obuće, ali trenutno samo leži
Onako prazan, bezdušan, hladan i proklet. Takvog te vidim sada tata.
Samo što ti nikada nećeš obući taj kaput i dati mu topline.
Jedva skupiš topline da sebe održiš živim. A to nije trebalo biti tako.

Trebao si uživati u emocijama života, pružala ti je majka, pružao ti je život.
Trebao si zaplakati kad bi me vidio sretnim što te vidim.
Trebao si oče poljubiti majku kada je napravila ručak.
Zašto sam morao gledati kako vičeš na nju i udaraš ju?

Oče, ja ne želim ta sjećanja, zašto si mi ih priuštio?
Što sam ti ja napravio da nisi imao pojma o meni kada si radio gluposti?
Zbog mene si se mogao suzdržati! Zbog mene si mogao barem slagati, volim te!
Mogao si toliko toga, ali ti si izabrao grubost! Izabrao si hladnoću! Izabrao si mržnju…

Izabrao si društvo umjesto mene i majke. To društvo se davno raspalo oče, gdje je?
Gdje ti je sada topao stol u kafiću s prijateljima kartašima?
Gdje su ti sada riječi utjehe kad ti je teško? Nema ih tata. Ali ja sam ih pun.
Morao sam ih naučiti, pronaći i olakšati si život a sada ih mogu s tobom podijeliti.

Što da radim tata. Žele mi prepisati kuću u kojoj živiš jer se boje da ćeš ju prodati.
Što da radim? Da prihvatim? Da te nosim na leđima do kraja života tata?
Da se brinem o tebi kako ti nikada nisi o meni? Boli to oče znaš li?
Ili da pustim da ti uzmu kuću, da ostaneš kao siroče na cesti, gladan.

Što je poštenije oče? Imaš li ideju? Meni se čini da ću prihvatiti kuću.
Meni se čini da ću te uzdržavati do kraja života.
Iako smo rijetko pričali, naučio si me nešto jako važno!
A to je da obitelj nikada ne napuštaš, premda ju mrzio.

A mrzim te, oče. Mrzim te svakog trenutka osim kada mi priđeš.
Onda postanem tvoj sin od par godina. Onda postanem napokon netko sebi bitan.
Oče, ti si lagano pred krajem života i sada i da hoćeš ne možeš vratiti vrijeme.
Ako želiš umrijeti pijan, neka bude tako. Samo želim da znaš, da te majka i dalje voli.

I možda jedina osoba koja će plakati na tvome grobu će biti moja majka.
Ja nisam siguran kako ću se osjećati jer i sada sam kao bez oca.
Vjeruj mi oče, plakati će kao kišna godina a ja ju neću moči smiriti.
To se oče moj, zove bezuvjetna ljubav! Kako li si ju samo zaslužio?!….

Čime tata si zaslužio njenu ljubav? Mora da si poseban za nju.
A za mene? Jesi. Kad bih te barem mogao upoznati bolje.
Znaš li koliko sam puta rekao da nemam oca?
Bilo je lakše tako tata, nego reći da si odustao od mene i majke.

Živio sam tako iz dana u dan bez tebe. Navikao sam se.
Razni ljudi su mi pokušali biti očevi, nisam to dopustio.
Tražio sam oca u drugim ljudima koji su mi se sviđali, točnije tražio sam odgovore.
Kakav god da si, moj si otac. Mrzim što to moram reći ali tako je.

Mrzim što te se moram jako prisjećati kada mislim o tebi.
Mrzim što nemam priče s tobom, mrzim što me ne voliš oče!!
Mrzim što te nema kad mi trebaš, baš kad mi trebaš!!
Zadnji puta sam te nazvao da ti se pohvalim da sam položio ispit, rekao si bravo.

U tvojim riječima se osjetilo samo to da ti fali alkohola.
Bravo je isto što i posudi mi 100 kuna. Izvlačenje iz realnosti.
Molba za neprekidnim pijanstvom i održavanjem iluzije.
Nisi me doživio oče, a taj dan bi se i napio s tobom! Samo da ti budem bliže.

Imam osjećaj da jedino tako mogu komunicirati danas s tobom, tata.
Da se obojica napijemo pa da pričamo i razmijenimo teme. Sada si djeda!!
Više nisi tata! Možda ti je lakši teret koji si nosio s ovom spoznajom?
Možda ćeš svom unuku priuštiti vrijeme da nauči neke od tvojih sposobnosti?

A možda i nećeš. Svakako se želim napiti s tobom oče. Želim ti ove stihove reći tako da ih čuješ!
Tako da ih osjetiš. Želim vidjeti suze u tvojim očima! Želim te čuti kako plačeš!
Iako me to boli i ne bi htio da plačeš, ali moram to čuti! Moram vidjeti ima li duha u tebi.
Moram po zadnji puta, tata, osjetiti tvoje srce kao da je moje. Zbogom oče!

Posted by Mikić - Vučak Mario

Volim pisati i stvarati u svim oblicima.

This article has 3 comments

  1. Uf, jako dobro napisano i jako me dirnulo. Ja na sreću nisam imao to iskustvo, mogu samo probati zamisliti kako je, nešta nemaš a misliš kada bi to imao da bi imao sve.

  2. Dok sam citala, cijevo vrijeme me neka jeza drmala! Teska prica, bol, patnja, izbijaju iz svake recenice…
    Svakakvih sudbina ima, ko zna zasto je tako moralo biti. Procitah, i ti si sada tata, tvoje dijete je sigurno srecno, jer raste uz tebe…

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting