[Ukupno:4    Prosječno:5/5]
Ovih dana nesta jedan pjesnik
izbrisa se svaki njegov trag
možda je nekima i bio drag,
al’ u duši ostade on samotnik.

Za sobom je vukao mnoge lance
iz dana u dan karike postaše duže
ruke njegove izbodoše divlje ruže
na putu kroz drač i trnovite klance.

Poznavao je beskućnika dom
da njihovoj kući je nebo krov
vidio je svaki skriven crni rov
ponekad bi ih opjevao baladom.

Gledao je kamo brodovi brode
znao kako se svaki vjetar zove
imao je zvjezdane dječje snove
vidio kud usamljeni noću hode.

Srce mu bijaše poput planeta
u njem’ je nosio cijeli taj svijet
htjede on kao albatros poletjet’
rasut’ zemljom kao Ljubav sveta.

Autor Sissi

Ova objava ima 13 komentara

  1. Draga Matea, hvala i tebi na čitanju i raduje me da si se našla u mojim stihovima i da ti se sviđaju. Znam da je o pjesnicima puno rečeno i napisano, no oni su neiscrpna tema i kao što neko je napisao A,B Šimić:
    Pjesnici
    Pjesnici su čuđenje u svijetu
    Oni idu zemljom i njihove oči
    velike i nijeme rastu pored stvari
    Naslonivši uho
    na ćutanje što ih okružuje i muči
    pjesnici su vječno treptanje u svijetu.
    Lp! 🙂

  2. Prekrasno Sissi…da znaš da sam se sjetila A.B.Šimića i to ove pjesme koju navodiš.
    Znao je on, a vidim znadeš i ti pjesnicima pjevati.
    Još jednom, veoma lijepo i istinto reče Sissi.
    Pozdravljam te 🙂

Odgovori

Subscribe without commenting