[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Misli skrivam od svjetla.
Bliskost odbijam
Štitom bezvremenskim,
Nemirima stvarnosti
Stvorenim.

U oklopu od straha gazim
Kroz bespuće.
Šutnjom zovem daljine
Neznane,
Zvijezde tajne.

Iza ponoći
Tešku košulju svlačim,
Svjetla gasim,
Na jastuku od pjene
Grlim tamu svoje sjene.

Posted by VlastaMK

Vlasta Marinić-Kragić Split

This article has 17 comments

  1. Snažan osjećaj mora doći do čitatelja. Iako nisi navela razlog svoje tuge jer on za čitatelja ne mora biti relevantan, snažno si oslikala kako se s tom tugom nosiš. I taj štit nevidljivi koji podižeš oko sebe, taj zauzeti gard postaje bezvremenski za jedan ljudski život jer on nije samo privremen, on je način na koji autorica funkcionira. Tako sam doživjela tvoju pjesmu jer i sama ponekad moram zauzeti taj gard. ;);)

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting