[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Misli skrivam od svjetla.
Bliskost odbijam
Štitom bezvremenskim,
Nemirima stvarnosti
Stvorenim.

U oklopu od straha gazim
Kroz bespuće.
Šutnjom zovem daljine
Neznane,
Zvijezde tajne.

Iza ponoći
Tešku košulju svlačim,
Svjetla gasim,
Na jastuku od pjene
Grlim tamu svoje sjene.

Autor VlastaMK

Vlasta Marinić-Kragić
Split

Ova objava ima 17 komentara

  1. Snažan osjećaj mora doći do čitatelja. Iako nisi navela razlog svoje tuge jer on za čitatelja ne mora biti relevantan, snažno si oslikala kako se s tom tugom nosiš. I taj štit nevidljivi koji podižeš oko sebe, taj zauzeti gard postaje bezvremenski za jedan ljudski život jer on nije samo privremen, on je način na koji autorica funkcionira. Tako sam doživjela tvoju pjesmu jer i sama ponekad moram zauzeti taj gard. ;);)

Odgovori

Subscribe without commenting