[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Ovo, sve oko mene, moj je život, moj je rad,

ima me u svakoj pori zraka,

novo sunce, novi dan, moj je pomlad,

trule duše umiru;

zauvijek ostat ću mlad.

 

Istupio sam prvi iz redova mojre,

gledao kako živote mrvi,

iz ustiju kobi nesnošljivo smrdi,

bježim od zle krvi u bistro gorje.

 

Slušao sam bose u neimaštvu,

kako bolno nariču na žarku suncu boli,

čutio tugu duša bez mašte,

kosio sam perivoje, livade, bašte.

Umoran sam od puta,

trebam hlada,

trebam pune okrijepe flaše.

 

Nosim srce na dlanu

i vidim blato na cvijetu,

i na grudima ranu.

Molim za vas skitnice molitvu za čistoću,

za djevičanstvo,

molitvu za duhovno pijanstvo,

jer odavna idem po svijetu

i rasipljem djecu sunca i oblake

i nosim zore blagoslova,

zore neba

(nek’ vas plavetne zore umiju).

 

Bez mene,

dobri građani ne bi spavali u svome domu,

mornari mlađani, stradali bi u brodolomu;

ja sam  bio prvi što iz ruku zbaci

teško gvožđe sudbine!

Nek’ moj žar raznosi svima! slap i kap dražesnih rima.

Odgovori

Subscribe without commenting