*fr1*

U klasju života,
zagrljeni kao  nekad
sjedimo sami,
osjećaja izgubljenih,
duše već pomalo umorne.
Govoriš i dok šutiš,
Volim tvoj glas i slušam te zaljubljeno
…kao nekad.

Gledam te,
I oči mi se sjaje.
Da li iz navike
ili opsesije
ne želim mijenjati stare običaje.

Prelaziš lagano prstima
Po žicama stare gitare.
Čujem zvukove naše mladosti,
Oni su jedini što ostalo je
ono pravo.

4 Responses to “*fr1*”

1. shadea kaže:

   kolovoz 12, 2010 u 10:42 poslijepodne

   Sjetni stihovi…i jako lijepi u toj sjeti..:)Katarina pozdrav:)

   Odgovori
2. Katarina kaže:

   kolovoz 13, 2010 u 12:39 prijepodne

   Hvala Shadea.Lijep pozdrav :D

   Odgovori
3. LoLa kaže:

   kolovoz 13, 2010 u 12:54 prijepodne

   Sjetno, kako kaže shadea, ali lijepo.

   Odgovori
4. Katarina kaže:

   kolovoz 13, 2010 u 12:58 prijepodne

   Hvala na lijepim riječima :)

   Odgovori