Topic RSS
5:34 poslijepodne
New Member
rujan 11, 2010
OfflineMODERNI ROBOVI
Mišlju vam javljam seobe razne vukova i lija,čednih šarlatana
bez mučnih faca, našminkane humanošću astroloških dama.
Vječitih mutikaša, laprdaju jezikom bez etičnosti i srama
prodaju nadu,bolest,ljubav i patnju, skloni su materijalnim obmanama.
Prodaju i duhovnost, luksuzne iluzije u hodu, orbrću i izvrću
sebi u korist, materijaliziraju ovu novu duhovnu modu.
mantraju i čakriraju za sitne i velike novce
novi sofisticirani diktatori opet ljude pretvaraju u ovce.
Kazivati će o ljubavi, NE materijalnoj revoluciji
a nakon uvoda u idealu popričati ćete i o kauciji.
Šišaju nas kao ovce i kada samo centimetar izraste
kupuju nekretnine na marsu, sa zlatom svoje prste maste.
A da ne spominjam sve trule kapitalističke režime ,
stjerani u štale cijede nas kao kravlje vime.
Prodaju nam papir kao mir i blagostanje
od rođenja žigosane smo stoke sa broje upisane kao imanje.
Ne postoji revolucija pravednog duhovnog mira
jer u maraku uvijek neka nova borbena svira.
Biološka oružja i atomska naoružanja nam prijete
ali za njih smo samo brojevi, tzv. ''duhovne'' mete.
Oni ne poznaju ljubav i mir kao religije svete
pazite tko vam ih prodaje, otvorite okice svijete!!!!!
8:02 poslijepodne
New Member
rujan 11, 2010
OfflineMOŽE I BEZ PLJESKA
Smiješan osjećaj dragi moj prolazniče
vidim da utapaš se, predivno nestaješ
ulicama ovog besramnog grada
svijetle crvene svjetiljke
na svakom prokletom uglu
besramno se daju, jeftino
Gade mi se ove prolazne sjene
jedna drugu ciljaju sa smiješkom na licu
a nemaju dara pogoditi u srž kretanja
mukotrpne koreografije ovog krvavog plesa
Bludna tama dodiru je mi kožu
jeza ostavlja mokre tragove
sitne oči bljeskaju naopako
nasukani monolozi zure u platno
predstava čeka svoj kraj
Plješčite kao lutke na koncu
jer netko ipak stoji iza zavjese
8:14 poslijepodne
New Member
rujan 11, 2010
OfflineNE ISPUNJENA ŽELJA SUTONOM GORI
Nastao je košmar u bijednom umu
neke glave lažnih ideala
Tvoje sam misli sabrala u jedno
sahranila ih mahom duboko u sebi
Želje su moje teške za poželjeti
ne mogu tek tako nastati u rijeći
Nad mojim dahom satravena stoji
potreba za tobom sudbinska karto
Skladam bol nepoznatim slovom
trpim tiho, venem u samoći
pogled leden struji u sebičnosti
poznate mi agonije zajedničkog perivoja
Vrišti mi ljubav, nesebično stvara
ovaj nesklad u nama u sklad pretvara
Prevaren si ljepotom koju trpim tiho
na muci i vapaju gradim sigurno nam gnjezdo
Ne pitaj me što želim
jer želim da želimo jedno
Ne pitaj me što volim
jer želim da volimo jedno
Ne pitaj me što sanjam
jer želim da sanjamo jedno
Ne pitaj me tko sam
jer jedno smo…
Tek kada me osjetiš u vodi i u zraku
kada u očima mojim budeš gledao djecu svoju
kada te stih rani neobičnim tempom
ljubavi moja…
poželjeti češ isto …
Svaku želju osmjehom ispunit ćeš … samo me poželi…
8:17 poslijepodne
New Member
rujan 11, 2010
OfflinePOZNANIČE
Blještava snaga gradi mi zidove sljepoće
ogledalo želja prsnulo je u pogrešnom smjeru
Sa pogledom prema dolje pratim nijemo nebo
uporno se nameću kolnici sramote, vrište Boginje straha
u zabludu sahranjuju nepostojeća očekivanja.
Tonu sjećanja, čvrsto se drže za ubogu ruku
hvataju uspomene propuštenih pobjeda.
Blud osakaćen razuzdanim pogledima
uvlači se zao princip, izostavlja smisao postojanja.
Negiram stanovite svrhe, biram oholo i sporo
prisluškujem poprilično pogrešne subjekte,
čudnovate ljude rastresenih pogleda
milih očiju koje u tmini trepere, plaho se šire.
Ćutim miris bizarnog mraka, ustajalog zraka
u ovoj tvornici samoće ostaju samo vrata
skriva se spodoba u hodnicima pakla
u rupi sreće sije bešćutnost, čeka i sikće
na tebe poznaniče, na tebe poznaniče…
Otvori vrata i bez povoda procuri kroz vrijeme…
8:18 poslijepodne
New Member
rujan 11, 2010
OfflineTREPTAJ
Slomljena duhom klonem
u dubine tvoje taštine
Vrškom pera diram plašt
satkan umorom
Prekrivena sjetom tišine
gorim u trenutku vremena
koje bezvoljno je
nekako tjesno…
Svakim pokretom
u prah pretvaram se
svakim dodirom tvojim
bolno nestajem
sa svakim pogledom
utvara postajem
umorna i bez nade
tišina ostajem
Raspršio si moje nade
dahom jednim
Zatočio si moj duh
kao brod u boci
Sačuvao si ono
čega nije ni bilo
Sačuvao si treptaj
A sada pusti me da plovim…sama…
8:20 poslijepodne
New Member
rujan 11, 2010
OfflineMOJEM OCU…
Proze moje pisao si dugo
skladao mi život ritmovima tuge
dlanovima trag ostavljen u boli
bačen duh tumarao je pustim
ulicama gradskim…
Jesen gužva zadnji stih ljeta
baca sjenu odumrlu, pustu
pišem pjesmu uvelu i tihu
u nadi da jednom sjetit češ se mene…
U močvarnom polju zadnju nadu mrcvarim
hladnim licem tvojim.
Ne vračaj više taj prokleti vez
uzmi svoje ukaljano lice.
Ne budi mene ni pjesmom ni pljeskom
Zaustavi svoje odbrojeno vrijeme!
Most Users Ever Online: 42
Currently Online:
11 Guest(s)
Currently Browsing this Page:
1 Guest(s)
Top Posters:
PiPi: 521
marija: 499
skorpijaj: 339
shadea: 323
songfordead: 238
dusko: 199
Member Stats:
Guest Posters: 5
Members: 1873
Moderators: 0
Admins: 1
Forum Stats:
Groups: 7
Forums: 27
Topics: 168
Posts: 3774
Newest Members: Benjamin Button, Maya Cveletova, Donnerjack, zdral, micajovic, cioner
Moderators:
Administrators: admin (41)


Log In
Register
Home



