Nije prevelika zbirka, ali eto :)
DIŽI GLAS, MRŽNJA NIJE SPAS
Tamne slike u snovima mi se nižu,
Mržnja i bol me pristižu,
Kao znak da trebam postići željeno,
Okrećem ruke nebu i molim pokunjeno.
Usne otvaram u blagi obrt,
Ulazim u taj prokleti vrt,
Poznata lica svuda su oko mene,
Strah mi se u srcu stvori, duša mi vene.
Zbog grijeha vidim smrt je sve bliža,
Bez nade ustajem i podižem ruke u nebesa,
Vremena su se promijenila, mi ne,
Svi smo isti, svi želimo moć i više sreće.
Svi bismo da smo kraljevi, kao što želio sam ja,
Da imamo sve a da ne dajemo ništa,
Da bez grižnje savjesti krademo a ništa ne vraćamo,
Svi bismo da nam opraštaju a da mi ne opraštamo.
O čovječe, digni svoj glas visoko u oblake,
Nek te čuje i komšija i zadnji ti rod,
Nek te čuje prijatelj, neprijatelj i Bog,
Reci da dosta ti je ove tuge i ove mržnje,
Reci da dižeš glas, da voliš sve kao svoje !
LJUDI SU ME PITALI
Ljudi su me pitali zbog kog osmijeh puštam,
Zbog kog mi je sreća postala duža.
Ljudi su me pitali zbog kog mi se duša smije,
Zbog kog mi se glas do nebesa vije.
Ljudi su me pitali zbog kog mi srce brže kuca,
Koga to svojim očima gutam.
Ljudi su me pitali da li je ljubav sreće vrijedna,
Kada srce voli a ostalo je čežnja.
Pitali su me da li neuzvraćena ljubav boli,
Da li zbog nje čovjek mora da se moli ?
Odgovore nizao sam im svima redom,
I rekao sam im svima sa čežnjom :
Neuzvraćena ljubav boli,
Zbog nje čovjek mora da se moli,
Neuzvraćena ljubav, zbog nje se plače,
Ali ti opet voliš sve jače !
PATNJE
I nebesa plaču snažno dok ljudi griješe,
Anđeli ti što ne mogu da nas izliječe,
Ali mi ne zatvaramo oči pred groznim li činom,
Radimo šta nam je tijelu i umu milo.
Ne bojimo se kazne koja može stići,
Ne bojimo se bola koji će se zbiti,
Dok krvave suze budemo lili,
Gorke će psovke iz nas izlaziti.
Nebesa će se otvoriti,
Sav svijet će se rastvoriti,
Anđeli će se prestati moliit,
Sav svijet će početi plakati.
MOLIO SAM
Molio sam anđele na nebesima za novu šansu,
Kada život sam pustio iz sebe kao basnu.
Molio sam Boga dragog za život novi,
Svi ovi grijesi duše i srca, to boli.
Molio sam nebesa za kišu novu,
Da sunce prestane žariti u bolu.
Molio sam zemlju za zeleni plod,
Da život više nije samo mrtvi glod.
Molio sam mora da nam pruže hranu bolju,
Da ne bude gladnih i sitih jednako na svijetu.
Molio sam vjetar da jače puše,
Da morske lađe ne zagube pute svoje.
Molio sam snijeg da brže pada,
Da se dijete njemu vječno ne nada.
Molio sam ljubav da manje boli,
Da zbog nje niko nikog ne voli.
Molio sam sreću za nafaku veću,
Da mi hranom napune praznu vreću.
Molio sam sunce da lakše prži,
Da koža ne gori dok se Bogu moli.
RANJENO SRCE
U sutonu tamnom listam snove svoje,
Boli i patnje nepreživljene moje.
Istinom bih vrata tvoga srca otvorio,
Nježnim dodirom taj led istopio.
Pune usne čežnju u men' bude,
Dok puštam jutarnje suze svoje.
I bolom svoje gorke rane krpim,
Želim samo tvoje usne da ljubim.
Kradem dodire tvoje nježne,
Taj pogled da mi srce ne uvene.
Pokretom mi dušu i srce rani,
Postao sam taj heroj pali.
Ljubav nikad znao kriti nisam,
Uvijek sam nakon nje ostajao sam.
Liječio svoje rane suzama gorkim,
Molio anđele da se oporavim.
Uvijek se kleo da voljet opet neću,
Ali srce je htjelo tebe kao treću.
Želio sam se spasit' boli i patnje te,
Ali opet, ja zauvijek volim te !
O ŽIVOTE
Sjećanja kroz oči mi se nižu,
Krvava slika mi bol stvara,
Tihi šapat u glavi odzvanja,
O, živote, ja ti se jadam !
Nadu jutarnjim suncem dobijam,
Noćnim zvjezdama i mjesecom produžavam,
Svakim novim plačom gubim,
O, živote, ja ti se jadam !
Vodim se po riječima mudrih ljudi,
Zar je vrijedno da život tako gubim ?
Zar nije bolje svoje snove pratiti ?
O, živote, ja ti se jadam !
Svaki stisak srca bolan krik puštam,
Istina nije daleko ali je sakrivena,
Šapatom vječna vrata otvaram,
O, živote, ja ti se jadam !
Žalim za pretcima svojim,
Dok glavom ponizno pratim glas taj,
Riječi te što kao koplje vječno režu,
O, živote, ja ti se jadam !
Riječi te nepovezane nastojim upamtiti,
Moleći se da ću ih spoznati,
Krvarim iz duše i iz srca,
Vidim smrt je sve bliža …
Da li sam upravu ako kažem da sam griješio,
Da li sam upravu ako kažem da nisam anđeo,
Da li sam upravu ako kažem da mrzim i volim,
Da šutim i da se bojim,
Od nepoznatog i tamnog,
I životom više ne upravljam.
O živote, ja ti se pravdam !
TAMNA STRANA LJUBAVI
Zvijezde su se na nebu ugasile,
Duša čežnjom vapi,
Tama se nad nama uvila,
Gdje sad mir posijati.
Prestalo se biti sretan,
Zaboravismo tu riječ,
Prestadoh smijehom muku tjerati,
Obuze me gnjev.
Sunce više ne donosi mi sreću,
Ja zbog nje ni u grob neću,
Kiše više ne sapiru grijehe moje,
One su tamnije od crne gore.
Posljednji pogled upućen pojavi,
Bez pozdrava i sreće,
Posljednji dani našeg poznanstva,
Tamni vjertrovi odnesoše u vreći.
Posljednja kap moje snage,
Sli se u taj trenutak,
Padoh kao lutka,
Padoh kao mrtav.
PATNJA POŠTENOG
Gorki pogledi svuda su prisutni,
Jad je u srcima pognutih.
Gorke glave poglede traže,
Da li je još ostala koja mrvica hrane ?
Sjedaju kao neshvatljiva pojava,
Poslije bolnog rada ranama se nose,
Žive samo da bi umrli,
Pognutih glava kao žilav kip.
Pritisla ih teška tuga, jad,
Mnogo pate duše izopaćene njihove,
Mnogi su jadi ovaj narod sustigli
Nepostoji riječ koja to može objasniti.
Đođe mi da plačem od pogleda tog,
Žao mi svakog od njih, kao miloga mi mog.
Kako im pomoći, patnje ih osloboditi,
Kako te gorke poglede vječnom nadom ispuniti ?
Uskoro više, pozz :)
Log In
Register
Home
Topic RSS
Offline
