Blijedi trag jedne ljubavi | Vaša Zbirka Pjesama | Forum

A A A

Please consider registering
guest

sp_LogInOut Log In sp_Registration Register

Register | Lost password?
Advanced Search

— Forum Scope —




— Match —





— Forum Options —





Minimum search word length is 3 characters - maximum search word length is 84 characters

sp_Feed Topic RSS sp_TopicIcon
Blijedi trag jedne ljubavi
Topic Rating: 0 Topic Rating: 0 Topic Rating: 0 Topic Rating: 0 Topic Rating: 0 Topic Rating: 0 (0 votes) 
kolovoz 2, 2010
8:24 pm
Kengur
Slavonski Brod

New Member
Members
Forum Posts: 2
Member Since:
kolovoz 2, 2010
sp_UserOfflineSmall Offline

"Crvenkasto nebo davalo je znakove zivota mome vec umornom gradu
umornom od ljudi, umornom od pogleda, umornom od ptica sto lete svome jatu
Veceras nema nikoga samo moj grad i ja, samo dva sanjara sto setaju obalom
veceras se ponosim svojim gradom...."

Rukom doticem lice, pogledam u dlan i sve je crveno
ne to nije odraz danasnje veceri, ne to nije nebo
Nije ni mrlja koju vodom cu isprati, ovo je gusto crvena krv
potekla iz mojih zjenica, moja dusa 21 gram prerano je
odlucila izdisat...
Pogledom trazim poznata lica, za koja sam ocekivo da biti ce tu
na dan moga raspada..
A sad kad sam stavljen pred zadnji cin, na krvavoj ulici
na spomen prijatelja uhvati me depresija...
Jos jedan mali gubitak krvi , vrtoglavica i samo jos jedan pad..

Danas sam pao znajuci da je kasno da ponovno se budim iz raja u pakao
danas sam pao posljedni put, nije mi zao, nisam ni plakao..
Otvaram oci da vide sto napustaju, a ispred mene masa ljudi
prolazi u cudjenju....
Svi jure svoje snove nitko ne zeli da mi pruzi ruku
da ustanem se jos samo ovaj put i pokusam ponovno....

Mrtvo tijelo slomljenog srca pluta po svome potoku krvi
umoran od cekanja, trazim pomoc strvinara
samo da nestanem, da me ljudi ne vide, ovakvog porazenog
jer sad je i prekasno da bi ih uspio uvijeriti u suprotno
Grlo mi je isjeceno pa ne mogu da vam kazem
da svoju vecerasnju smrt ja smatram pobjedom..

"Nebo je skupilo svu krv sa ulica moga grada, da bi se sto prije zaboravilo
da je nekad postojao covjek koji se prerano sa zivotom pozdravio
veceras moja dusa grli moj grad uz pokoju suzu zauvijek se odvaja od gospodara
koji je samo zelio kad zadnji put oci otvori ispred vidjeti lica poznata i draga..."

NEBO IZNAD SAVE

Idemo do keja?
moze...
Jel vidis savu kako je brza i uplakana?
ne...
Zelio bih samo na sekundu da ti dam svoje oci da vidis stvari iz moga ugla..
gledaj....

"Sava se ove noci zaledila, mutnim tokom i mutnim mislima
a nas dvoje nasred save predstavljamo jos dvije sante leda
udaljenje dovoljno da se ne dodirujemo
sto smo si blize sve se vise topimo,
nestajemo. "

Na keju napustenih snova umorno brojim poruke
na raskriziju nasih dlanova uporno ucrtavam linije nove
mozda tad i naucim znacenje uzaludno bacenih rijeci, pogleda
mozda shvatim da nasa pjesma jos svira, nebitno sto nestalo je nota...
Stali smo na grancicama jedan krivi potez nama je bio presudan
da sudbina bude bez predrasuda, da zoru docekas u mojim rukama zagrljena..
Dok ledenim jagodicama pisem po sveci amputirani osjecaji vracaju se iz proslosti
vjetar misli raznosi, pustinja se dize da sve sto je ostalo zauvijek zapali...

"Iznad save nebo je crveno-sareno, ime tvoje ocrtava
meni je samo ponestalo nacina, da u novi dan krenem iznova
sava mozda jednom i spoji ove dvije duse sto cekaju na kraju korica
do tada ostaje samo smijeh ovih klupica, i pogled nadanja.."

Nas dvoje smo samo jedna prilika koja u igranju Bogova nije postala sudbina...

Zar ne vidis sad?
kasno je moram ici...
I nebo postaje obicno crno? standardno...
vidim...
Nista, mozda ovaj vjetar i spoji nas u svojoj igri ponekad... Bi li zeljela?
mozda...

MOJA VODILJA

U divljini praznih stranica pustam rijeci
setam uz zvijezde nadajuci se da cu svoju sresti
u sumraku nadanja i zori stvarnosti
nasao sam mjesto gdje samo ona postoji
uz procvijetane zute jaglace u novi dan krecem
vrijeme se danas zaustavilo samo za tebe i mene
zato pusti da ti pokazem put do zvijezda
nek ove rijeci ne budu samo jos jedna pjesma
ispisana uz svitanje preporoda nekog novog vijeka
u kojem cemo biti zajedno, kao obala i rijeka
ni stranice nisu vise prazne, ni mi ismo samo stranci
koje ce vjetar otpuhati kada proslost se vrati
divljina nije toliko pusta kaka je popuni radost
ni tuga nije toliko tuzna, kada ne predstavlja stvarnost
pa pusti da ti pokazem da zvijezde su stvarne
one i dalje postoje kada zora svane
ne gube svoj sjaj kada osmijesi se susretnu
uvijek su tu, kada kazaljke za nas pokleknu....

Forum Timezone: Europe/Zagreb

Most Users Ever Online: 44

Currently Online:
3 Guest(s)

Currently Browsing this Page:
1 Guest(s)

Top Posters:

PiPi: 554

marija: 526

skorpijaj: 360

shadea: 339

songfordead: 240

duško lj.: 239

Member Stats:

Guest Posters: 9

Members: 3495

Moderators: 0

Admins: 1

Forum Stats:

Groups: 7

Forums: 27

Topics: 255

Posts: 4214

Newest Members:

Tara, S, Matty, Nenad Terzioski, tina basic, Totko

Administrators: admin: 43