99 ljubavnih pjesama | Vaša Zbirka Pjesama | Forum

A A A

Please consider registering
guest

sp_LogInOut Log In sp_Registration Register

Register | Lost password?
Advanced Search

— Forum Scope —




— Match —





— Forum Options —





Minimum search word length is 3 characters - maximum search word length is 84 characters

sp_Feed Topic RSS sp_TopicIcon
99 ljubavnih pjesama
Topic Rating: 0 Topic Rating: 0 Topic Rating: 0 Topic Rating: 0 Topic Rating: 0 Topic Rating: 0 (0 votes) 
studeni 19, 2011
2:22 am
PiPi

Poezijoljubac
Members
Forum Posts: 554
Member Since:
studeni 18, 2011
sp_UserOfflineSmall Offline

Autor: Slavko Kukec
„99 ljubavnih pjesama“

Nakladnik: u vlastitoj nakladi – 2009.

Lektor: Sanja Birović , prof.

Naslovnica: Slavko Kukec

Tisak: Kromopak  - Valpovo

Naklada: 300 primjeraka

CIP zapis dostupan u računalnom katalogu
Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu

Slavko Kukec

99 ljubavnih pjesama
Autor o knjizi  „99 ljubavnih pjesama“

Svatko od nas ima svoje velike uzore iz svijeta velikih pjesnika, pa tako i ja. Ova knjiga bi se mogla podijeliti u tri cjeline, tri različite forme soneta. Prvi i najveći dio pjesama potječe iz perioda u kojem sam čitao Pabla Nerudu i njegovu knjigu „100 soneta o ljubavi“ koja me navela da se okušam u takvoj vrsti pjesničke forme. Naravno pišući kao i Neruda te prateći samo vanjsku formu. Stoga većina pjesama baš kao kod Nerude, odgovara samo vanjskom izgledu soneta. Naslov knjige je simbolički odabran u to vrijeme i usko je vezan s knjigom „100 soneta o ljubavi“ . Sljedeće dvije cjeline su isprepletene ; u drugom dijelu knjige pišem pjesme u dvanaestercu i pratim vanjsku formu soneta te su posljednji dio soneti u dvanaestercu. Moram napomenuti da prve sonete pišem nadahnut sonetima Williama Shakespeare koji su me u potpunosti oduševili, kao i soneti Francesca Petrarca.
Pjesme koje su napisane pod izravnim utjecajem nekog od velikana poezije označio sam podnaslovom te pjesme, odnosno autora pjesme.Posebna cjelina ove knjige odnosno dodatak ovih devedeset devet pjesama je cjelina nazvana „sonetni vijenac“  u kojoj ima petnaest pjesama. Moram istaći i činjenicu da je ova knjiga nastala u periodu od stotinjak dana, te je svakodnevno pisana s mnogo ljubavi i entuzijazma, a vi kao čitatelji donijet ćete svoj sud.

                        Slavko Kukec
Sonetni vijenac

Ne bih želio opteretiti pjesme koje se nalaze u ovom poglavlju oštrom kritikom koja bi išla u smjeru koji sam po sebi podrazumijeva naslov Sonetni vijenac. Doista, sam naslov zahtjeva mnogo više od onog što sam napisao u ovom poglavlju. Želim se osvrnuti na ono što je napisano. Pjesme su pisane u desetercu i svaka pojedina pjesma kao zasebna cjelina soneta ne ispunjava sve kriterije prave sonetne forme. Naime, prva i druga katrena nisu povezane zajedničkom rimom kako dolikuje sonetu već su odvojene u zasebne cjeline dok  drugi dio od dva terceta imaju povezanost zajedničkom rimom. Na samom početku donio sam odluku o upravo ovakvom izgledu budućih soneta koje sam počeo pisati; naravno, oni koji razumiju bit Sonetnog vijenca će se složiti sa mnom da sam si u samom početku olakšao pisanje ovih petnaest pjesama uokvirenih pod naslov „ Sonetni vijenac“. Nadam se da svi ovi nedostaci neće umanjiti ljepotu  i trud uložen u ove pjesme.Posebno želim istaći da ovu cjelinu gledate kao svojevrsnu zahvalu mene kao pjesnika ženama kojima sam pisao, kojima se sada i zauvijek divim, jer što je pjesnik bez svojih muza.

Slavko Kukec

 

 

Iznad stihova

I

Draga moja, bezbroj puta ljubljena,
pisati želim čudne ljubavne sonete.
U spomen imena tvoga i ljubavi
što teče kroz vene k srcu ludom.

Nije za tebe i mene zlatni stih soneta,
božanske stihove ostavljam bogovima
jer ljubim te svojom jednostavnošću
vrelim usnama što pucaju na vjetru.

Ne prepoznaš li oči u slici vremena,
znaj, tvoje su jer vidim ih u bojama
kako se prelijevaju iz svjetla u tamu.

Svaki gnjev, svaku suzu moja ljubljena
živio sam radi tvoga zvučnog imena:
-Ne saginji glavu, ljubav si, iznad stihova.

 

studeni 19, 2011
2:27 am
PiPi

Poezijoljubac
Members
Forum Posts: 554
Member Since:
studeni 18, 2011
sp_UserOfflineSmall Offline

Sonetni vijenac

 

I

Đonovi me ponesoše drumom,
ja do beskraja i nazad lutam
plačući nad svojim tihim umom
i u suzama ponekad plutam.

Zemlja i nebo jedini su dom
a dok mi srce čežnja napaja,
tragat ću za svojim velikim snom
jer ljubav se lako ne osvaja.

Moj si zvjezdani toranj ljubavi
na rubovima divnog svijeta,
a ja, osvajač koji te slavi.

Zato te kitim pupom cvijeta,
lovorom na uzdignutoj glavi,
ti si ljubav, moja Julieta.

 

II

U žustrom hodu gazeći stazu
hitam k ljubavi, zagrljaju;
srce vrelo dok hodam po mrazu,
a znani se vidici valjaju.

Visoki jablanovi, rijeka,
nepregledna polja izorana,
tu me slatka moja ljubav čeka,
u beskraju jedina mi rana.

Na postelji mekoj čekaš snena,
a u srcu tiha patnja,zrela.
ti jedina si, moja voljena.

Na očima mi zora bijela,
u mislima samo jedna žena,
čežnja, strast, jedina Danijela.

 

III

Riješih ići i gustom šumom,
ne bojim se život izgubiti
za tu ljubav; rekoh sebi samom,
vrijedi piti i umirati.

Tajanstvene su grane stabala
kao i vene moga tijela,
kad u tami kročiš bez sandala:
krv se ledi, a misao ključa.

Iznenađenje uvijek sprema
staza mjesečinom obasjana
kao oko s tužnim suzama.

Tragična je ova noć besana
dok potraga svoga kraja nema,
neotkrivena ti si, Dijana.

 

IV

Đurđicama da ukrasim vazu
za tebe moj voljeni cvijete,
ljubav mirišljavu, svoju mazu,
za budućnost i ponoćne sjete.

U srcu bukti crveni požar,
palim svijeću, taj plameni žar
da vidjeti mogu nagosti dar
nad tijelom tvojim kao sanjar.

Tajna mjesečinom obasjana
vrila je u srcu razuzdanu
do prvih zraka sunca, tišina.

Htjedoh ljubit` vrelu usnu znanu
podno brda i mjeseca rana
kao zvjezdicu, strasnu Snježanu.

 

V

Imam tebe, cvijeće ti berem
za ljubav tvoju, poljupce meke
za žedna ti usta ja izvirem
poput tihe plavetne rijeke.

Užareni pijesak pustinje
ili zelene doline zemlje,
izvorište plamteće buktinje,
vapiš nebu čekajući kaplje.

Vapaj tvoga glasa je prekrasan
-nošen vjetrovima nebo kida
proplakat će i oblak ponosan.

Ja sam glatki kamen piramida
tvojim zlatnim rukama isklesan,
a ti si, moja mistična Aida.

 

VI

Cvjetnim ti vijencem čelo kitim,
ljubim, ljubim ozareno čelo,
riječi tvoje ja mnoge pamtim,
oprosti za sve što je boljelo.

Za ponos, za tvoju tihu slavu,
za sve dane zaštite i pravde
pišem sonet, pjesmu mirisavu,
tihu riječ, slavne nam pobjede.

Braču, djecu si mnogu rađala,
kćerku jednu, svoju jedinicu,
i sedam puta za to ti hvala.

Ženo, što voljela si pravicu
hvala  za oči što si mi dala
ljubim te, svoju majku Slavicu.

 

VII

A bistrom vodom lice perem
jer tamne su na obrazu tmine.
zar suza više nema pod suncem
za oči zelene, te jedine.

Izdao sam usne, ruke, kose,
dušu prijatelja, samog sebe,
sada udišem hladnoću  rose
dok mi tihim jutrom srce zebe.

Molitva svaka srcu isprazna
da ozdravi dušu i prazninu;
zar postoji primjerena kazna?

Vrati mi Bože moju nutrinu
neka ponovo bude kreposna,
i riječi utjehe, Marinu.

 

VIII

i usnama tvojim, ja se sitim,
nemoćan da slatkoći odolim,
željan dodira kao prut drhtim,
priznati ne mogu: ja te želim.

Da, imenom te svakim dozivam
božanskim, lijepa Afrodita.
Ti jesi ljubav, takvu te poznam,
i neka si prelijepa Judita.

Na koljena pred tobom ću pasti
ti mi sudi za ljubav imena
jer poznajem lice odanosti.

Nemoj presti, moja prepredena,
mila si mi maca iskrenosti,
tako te zovem, moja Milena.

 

IX

Slavim život i u ljubavi zvuk
skrivajući svaku vatru boka,
od pogleda vaših kao hajduk
ljubeć` tajno njena usta, oka.

Zveče, ne prestaju zveketati,
srca luda su nam kao zvečke.
Zar, po sto puta, moram mrijeti
radi ljubavi naše hajdučke?

Hvalospjev do neba uzvisujem
s tisuću trublji u visine,
podižem pehar ljubavi, pijem.

Za sve te, ljubavi bezimene,
uzvišene, slavoluk podižem:
Ljubim Vas slatke kćeri Evine!

 

X

Lakih nota žica tamburice,
smijeh je najdraže mi curice.
Ravna je zemlja moja ravnica
tu te ljubim u zlatu žitnica.

I da imam sto žutih dukata,
svi bi bili na grudima tvojim,
ali nema toga suhog zlata
da slatku ljubav tvoju okitim.

Zato molim sveticu Mariju
da podari ljubav ovjenčanu
za sve Nas i našu Slavoniju.

Imam nade i riječ poniznu
oči požudne ipak ufaju,
molim zaštitnicu svetu Anu.

 

XI

A zorom zovem snove, tihi muk
jer srce pjesnika podrhtava,
nemiran je ovoga vjetra huk    
noseći ljubav preko krovova.

K srcu na krilima požude
u tami kapaka sjajnih snova
lutam pustom ulicom osude
tražeći tu sitost pustolova.

Poklanjam ti uzdahe i grijeh
u ovom stihu  moja tjelesna
nisi ljubav, tek mali osmijeh.

Znam, okrutna je ova istina
tijelo tvoje toplo zavoljeh,
glasna si u zagrljaju, Jasna.

 

XII

Vjetar nek` nosi miris đurđice,
nakovanj ljubavi iskovane
pršti iskrom poput prskalice
kroz oči ove noći besane.

Uzdah i dah mojih željnih pluća,
izvor i nepresušna rijeka,
život, pun blistavih nadahnuća
oduvijek draga, dovijeka.

Život što traje samo trenutak
u tami svijeta je iskrica
duše što misli da je početak.

Otrov si nježnog lista i lica
ti si moj mirisavi cvijetak
imenom i tijelom, Đurđica.

 

XIII

Kradom ja se prikradam uz oluk
licem uranjam u prsa snježna
namjera mi bludna: skinut prsluk
da ukradem uzdah srca nježna.

Maštu dodirujem tim rukama
i tijelo iste žene, vrelo.
Zar nasladu tražim u pričama
u imenu koje je boljelo?

Katarina, Dragica, Adela,
Marica , Ivančica, Helena,
Ljiljana, Klaudija, Sanela.

Stotinu lijepih, nježnih žena
nose osmijeh, ime Vesela,
ali imena nema do imena.

 

XIV

O, najdraža moja ljepotice,
samo je jedno lice ljubavi,
a poljupci su k`o  tratinčice
samonikli, slatki, iskričavi.

A ljubav što nema uskrsnuće
na neumornim usnama niče,
dan za danom kao ptić guguće
ovaj pjesnik svoje pjesme, priče.

Negdje između zemlje i neba
ljubav svoje postojanje slavi
u srcu nam najveća potreba.

Zaljubljeni hodamo bezglavi,
i svatko svoga čuvara treba,
iznad nas su anđeli ljubavi.

 

XV

Đonovi me ponesoše drumom,
U žustrom hodu gazeći stazu.
Riješih ići i gustom šumom,
Đurđicama da ukrasim vazu.

Imam tebe, cvijeće ti berem,
Cvjetnim ti vijencem čelo kitim
A bistrom vodom lice perem
i usnama tvojim ja se sitim.

Slavim život i u ljubavi zvuk
Lakih nota žica tamburice
A zorom zovem snove, tihi muk.

Vjetar nek` nosi miris đurđice,
Kradom ja se prikradam uz oluk
O, najdraža moja ljepotice.

 

Biografija:

Slavko Kukec rođen 14.6.1967. u Belišću. Živi u Valpovu gdje završava osnovnu i srednju školu,po završetku školovanja zapošljava se u Belišću.Sa suprugom seli u Belišće gdje i danas živi.Povremeno piše pjesme dugi niz godina,a intenzivnim pisanjem se počinje baviti od 2007.
Rezultat je ovo prvo izdanje zbirke pjesama s tematikom ljubavi.Član je Književne udruge“ Vers“, te aktivno sudjeluje u svim poetskim događanjima diljem Slavonije.

 

Pjesnici o pjesnicima

Tko može pjesniku osporiti trud i ljepotu? Tko može ušutkati jeku njegovih riječi, pomutiti kristalnu viziju njegovih misli? Umanjiti njegovu tugu, oćutjeti njegovu bol, proživjeti slatke treptaje njegove radosti? Nitko na to prava nema. I  tko može razumjeti dušu pjesnika? Tko, do pjesnik koji jednako tako pati, i čezne, i strepi, i ljubi i pjeva! U stihove pretače najskrivenije tajne i želje, slutnje i maštanja i prepliće ih u začarani vijenac čvrstim čvorovima ljubavi zapleten, da ga ljudsko oko i čovječja ruka nikad ne raskine. Tko te pozna, pjesniče, do mi koji jednakim žarom i istom snagom tkamo čarobna tkanja ovog nestvarnog svijeta  u kojem se, posve nepoznati i neznani, sažimamo u stvarnoj bliskosti. Svojim stihovima dotaknuo si i moju usnulu dušu, dragi pjesniče, i stoga se uvijek iznova vraćam opiti se mirisom tvog čarobnog vijenca. P.S. Čestitam na knjizi!
poezija duše-16.02.2009.

Cijeli život je traganje za drugom polovicom, to je najveći cilj našeg života, ljubav je cilj. Ti si je pronašao i svojim pjesmama širiš lijep osjećaj. Zahvaljujući tvojim pjesmama možemo osjetiti ljubav koja vlada tvojim svijetom, a to je ono najbolje u tebi, u nama.
pipi duga -16.02.2009.

Uronila sam u tvoje pjesme, izgubila se u tvojim riječima pa se onda pronašla ... hvala za jedan lijepi doživljaj... uživat ću i dalje čitajući tvoje pjesme. Sretno ti…
dvadeseti veljače-20.02.2009.

Čitajući Te, uvijek Te iznova zamišljam tkalcem što sićušno zrnje riječi srcem pretvara u iskričavo biserje.
viam inveniam - 23.02.2009.

Ljubav je, kažu, čudna i nepredvidiva, slatka i sjetna, tužna i gorka, mudra i silna! Iz svakog ovog soneta, iz svakog ovog stiha pršti neizmjerna ljubav, širi se kao nevidljivi veo blaženstva i ulazi duboko u naša srca. Ako k`o ne zna što je ljubav, ako ko ne zna gdje je ljubav: ona je ovdje, u svakom slovu, u svakom stihu, u svakoj pjesmi. Ona je zauvijek tu u nepresušnoj pjesnikovoj dušu, u peru kojem je pisana, u oku koje je vidi. I `ko bolje ljubav poznaje od pjesnika?
prostranstvo beskonačnosti -25.02.2009.

 

Sadržaj:

Autor o knjizi „ 99 ljubavnih pjesama“
Autor o poglavlju „Sonetni vijenac“

 

Iznad Stihova
Prijatelj
Imenom tvojim
Moja si hrana
Zemljo
Oči
Jutro
Ne volim te
Zagrljaj
Tebi pišem
Niti ružna, niti lijepa
Tišina
Ti si zelena
Znam da me voliš
Ti si moj pastir
Sol života
Nestala jutra
Ti si žena
Jesenja sjeta
Dojiljo
Ima neba
Pogled pjesnika
Boje zidova
Rijeka na tijelu
Tijesto života
Nerazdjeljivo
Gdje je osmijeh
Rima u rimi –sonet
Laž lažova
Nedostatak neba
Novo svitanje
Dodir
Dukat je tvoja suza
Ljubim te
Crvena kapljica
Druga strana poljupca
Ruža
Čežnja
Srce na prozoru
Izgaranje
Kao Tin
Sjećanje ne prestaje
Tišina
Na usnama muk
Biti tvoj
Šaka pepela
U kapi sna da se zbiti
Ispod oblaka
Oni što padajući rastu
Vrijeme pripadanja
Za dane neudobnih postelje
Tvoje oči svjetlucave
Nestati u viru
105 slogova ljubavi
Poklanjam ti tišinu usana
Sumrak vampira
Melodije bakroreza
U beskraju oka
Umiru li ruke moje
Povratak
Miris ljubavi
Prva si misao
Nemojte žaliti
Osmijeh nekad sretnog dječaka
Meni bez mene sve je besmisleno
Dobro jutro ljubavi
Razgovor s Bogom
Slamnati čovjek
Siromasi, siromasi
Vjetar il` dah
Kućni broj
U tvojoj bjelini
Briga me
Suton u sjeni kestena
Teško je priznati
Nije ljubav bajka niti mit
Dok me ima
Mjesec od porculana
Crvena samoća
Ruža siječanjska
Za svaku majku
Željela si čuti slovo Č!
Vrijedilo je živjeti
Oprosti
Upoznah sebe nepoznatog
Novi naraštaj
Najmilija ti si
Biser oka tvoga
Zauvijek njen
Kad bi život bio bajka
Tko su ti pjesnici
Fatalna privlačnost
Sonet „tenoS“
Ljubav ili stih
Nadat ću se tebi
O, moj Amore
Duh mi klone
Knjiga, ljubav, prevara i papar
Devedeset devet
Poglavlje „Sonetni vjenac“
Biografija: Slavko Kukec

Forum Timezone: Europe/Zagreb

Most Users Ever Online: 44

Currently Online:
4 Guest(s)

Currently Browsing this Page:
1 Guest(s)

Top Posters:

PiPi: 554

marija: 526

skorpijaj: 360

shadea: 339

songfordead: 240

duško lj.: 239

Member Stats:

Guest Posters: 9

Members: 3475

Moderators: 0

Admins: 1

Forum Stats:

Groups: 7

Forums: 27

Topics: 253

Posts: 4206

Newest Members:

Obicni Ljakse, Sla, Svetislav, pechko, Alen Art, milicabesenji

Administrators: admin: 43